Pitanje Prioriteta PDF E-mail
Petak, 11 April 2008
wenger_titula.jpg"Arsene Wengers magic
he wears a magic hat
and when he saw a double
he said I’m having that"

Ovaj chant je redovno odzvanjao Highbury stadionom u periodu od 1998 pa sve do njegovog zatvaranja u ljeto 2006e. Navijachi Arsenala su bili ponosni na chinjenicu da je pod vodjstvom ovog francuskog ‘charobnjaka’ njihov tim uspio osvojiti ultimativnu nagradu u engleskom nogometu – duplu krunu, i to ne jednom, vec dva puta, 1998 i 2002. godine. No, kada se radi o Ligi Prvaka, Arsenal se ne mozhe bash pohvaliti rezultatima.

Nakon neuspjeshnog izleta na Wembley (na kojem se igralo zbog kapaciteta od 80 000) u evropskoj kampanji 98/99, te 99/00, gdje je oba puta Arsenal eliminisan vec u prvom krugu takmichenja, najveci domet je predstavljalo chetvrtfinale protiv Valencije 2001. godine u kojem su topnici porazheni na osnovu manjeg broja golova postignutih u gostima. Ista pricha ce se desiti 2004e u cetvrtfinalu protiv Chelsea. Chak je i sam Arsene Wenger u prvih 6 ili 7 sezona svoje vladavine uvijek isticao kako je EPL za njega prioritet. Nakon shto smo nesretno izgubili titulu prvaka u sezoni 2002/03, uslijedice famozna sezona 2003/04 u kojoj ce Arsenal osvojiti sampionat sa nevjerovatnom statistikom; P38 W26 D12 L0; tako ce Arsenal postati prvi tim u modernoj eri engleskog nogometa, koji ce kroz sezonu proci neporazhen.

I tu pocinju problemi. Misljenja sam da je negdje u to vrijeme ‘Profesor’ postao svijestan da su EPL i LP dva sasvim drukchija takmichenja, te da tim koji ima dovoljno snage i izdrzhljivosti da osvoji EPL, ne mora nuzhno uspjeti u LP u kojoj su stil i tempo igre ipak drugachiji. I sve mi se chini da od tada ‘Le Boss’ pokushava napraviti tim koji ce osvojiti jedini veliki trofej koji nedostaje Arsenalu, ali i njemu samom – titulu evropskog prvaka. Na zhalost mnogih (prvenstveno domicilnih) navijacha, to ce se odraziti na nashe nastupe u EPL u zadnje 4 sezone. Podsjetimo se da je u sezoni 2005/06 finale u Parizu pratila Wengerova najslabija kampanja u EPL, u kojoj ce Arsenal osvojiti 4. mjesto tek u posljednjem kolu, nakon onog famoznog Tottenhamovog ‘lazanja incidenta’.

Arsenalovom posustajanju u ligi je svakako doprinijela i ‘perestrojka’ EPLa, sa dolaskom Romana Abramovicha na scenu. Ako je kupovina Chelsea FC od strane sumnjivog ruskog multimilijardera u to doba izgledala kao presedan, danas je to nazhalost praksa. Arsenal je preostao jedini tim iz ‘velike chetvorke’ koji je u vlasnishtvu Engleza; do kada - ostaje da se vidi. Naravno, izgradnja Emirata je dodala ekstra pritisak na financije kluba, pa je potpuno jasno da je Arsene Wenger postupio ispravno kad je odluchio da ne AFC nece slijediti put kojim su krenuli Chelsea, Man Utd, Liverpool i drugi engleski timovi. Ja mu iz sveg srca aplaudiram na tako hrabroj i moralno ispravnoj odluci.

Ali, nakon zadnje dvije neuspjele kampanje u LP, moram se zapitati da li su prioriteti Arsenalovog menadzera ispravni? Prije pochetka ove sezone, raspravljali smo na ovim stranicama shta ochekujemo od predstojecih takmichenja. Tada sam rekao da je nasha najbolja shansa EPL i to iz dva razloga; prvi je taj shto mi je bilo jasno da je i Man Utd i Chelsiju prioritet ove sezone evropski tron, jednostavno - kolichina novaca koje su potroshili na pojachanja je ukazivala na to. Bez obzira na dominaciju u EPL u zadnjih 15 godina, Man Utd je samo jednom postao prvakom Evrope i Alex Ferguson stalno ponavlja kako ce uciniti sve da barem josh jednom osvoji to takmichenje, a nije tajna da je LP jedini trofej koji Roman Abramovich zaista zheli. Kada se tome doda i Liverpool koji je, kako smo vidjeli, ekspert za ovo takmichenuje, LP je izgledala preveliki zalogaj za Arsenalov mladi i neiskusan tim.

Ali, drugi, jos bitniji razlog zashto smo trebali priotizirati EPL ove sezone je taj shto nas je malo ko uzimao za ozbiljno. I upravo tu je bila nasha najveca shansa. Puno je lakshe izboriti pobjedu, narochito na strani, ako protivnik potcijeni tvoj kvalitet. Dok je ostatak lige shvatio da Arsenal ozbiljno pretenduje na titulu prvaka, vec smo bili u Decembru. Potom dolazi januar i prvi veci test za mladi Arsenalov tim, polufinale Liga Kupa protiv sjevernolondonskih rivala, Tottenhama. AW ostaje dosljedan svojoj filozofiji, te u prvu utakmicu ulazimo sa rezervnim timom.

Iako je rezultat od 1:1 davao nekakvu nadu za revansh (barem na papiru), u realnosti sam po prvi put osjetio strah ove sezone. Bilo je jasno da je Tottenham briljirao u prvoj tekmi i da cemo se loshe provesti na njihovom terenu, ako otpochnemo utakmicu sa istim timom. A upravo to se desilo. Uslijedio je debakl od 5:1. Arsenal je propustio sansu da igra u finalu. Mnogi su samo slegnuli ramenima, tjesheci se da nas ocekuju vece nagrade od ‘Miki Maus kupa’ kako ga ovdje podrugljivo nazivaju navijaci ‘velikih’ timova. Ali, htjeli mi to priznati ili ne, te veceri na White Hart Lane-u se rasprshila iluzija o kvalitetu Arsenalovog rezervnog tima. Gorka ironija se poigrala sa Arsenalom i AW, jer je bash taj vikend kada se igralo finale, Arsenal gostovao Birminghamu, u utakmici u kojoj ce Eduardo Da Silva pretrpjeti onu muchnu povredu. Sjecam se da sam pomislio; da smo se plasirali u finale, danas ne bi igrali sa Birminghamom...

Ubrzo ce uslijediti jos jedan debakl, ovaj put u FA Kupu, i to protiv Man Utd od svih timova. Opet nas je vecina slegla ramenima, ukazujuci na chelnu poziciju u ligi, te predstojecu tekmu protiv Milana u LP. A bash te dve utakmice protiv jos uvijek aktuelnih evropskih prvaka ukazace na sav potencijal, ali i sve slabosti Arsenalovog tima. Dva daleko najbolja nastupa u drugom dijelu sezone bila su upravo protiv AC Milana, narochito uzvratni susret, koji i jeste Arsenalov najbolji nastup ove sezone. Medjutim, svega cetiri dana kasnije uslijedice hladan tush u vidu 0:0 protiv Wigana, treci remi za redom u EPL, nakon Birminghama i Aston Ville. Arsenalov kapiten William Gallas je tom prilikom izjavio kako je timu bilo teshko da se motivishe za tekmu protiv Wigana nakon noci na San Siru. Ja jednostavno nisam mogao vjerovati shta chitam.

Alarm je pocheo zvoniti. Zar je moguce da igrachima titula prvaka Engleske nije dovoljna motivacija, pitao sam se. Potom nas je razocharao josh jedan remi, ovaj put protiv Middlesboro. Umjesto ochekivanih 10-12 poena, Arsenal je osvojio svega 4 i nashih +5 se pretvorilo u -3. Usprkos tome, vecina navijacha je i dalje ostajala optimistichna, napominjuci da Arsenal uvijek igra najbolje protiv najjachih. No, statistika pokazuje drugachiju sliku. Ove sezone Arsenal je samo dva puta uspio pobijediti kvalitetnijeg protivnika, 1:0 kuci protiv Chelsea u ligi, te nezaboravnih 0:2 u Italiji.

Nakon poraza od 2:1 u ligi protiv Chelsea, sve su karte bachene na LP. Iako je AW u javnosti govorio (i josh uvijek govori) kako cemo osvojiti ligu, njegov izbor prvih 11 u EPL tekmi protiv Liverpoola nikako nije nosio istu poruku. Vidjeli smo kako je zavrshilo. Ni tamo, ni vamo. Uz nebrojene kvalitete koje je suvisno ponavljati, Arsene Wenger u zadnje vrijeme pokazuje znake slabosti, a najveca slabost je njegova opsesija Ligom Prvaka. Arsenal je izgubio titulu prvaka ove godine, jer je nash trener umjesto ‘vrabca u ruci’ pokushao uhvatiti ‘goluba na grani’. I sve me je strah da cemo iz sezone u sezonu posmatrati istu predstavu.

Onaj chant sa pochetka teksta se slabo ili gotovo nikako vishe ne mozhe chuti na Arsenalovim utakmicama, a teshko da ce ga navijachi pjevati u buducnosti, s obzirom da AW ochigledno ne tretira FA Cup kao ozbiiljno takmichenje. Nadam se da ce se iduce sezone ta filozofija promijeniti.

Mozda sam ja u krivu, mozda ce se tim oporaviti fizicki i psihicki od razocarenja na Anfieldu, mozda ce u nedjelju pobijediti Man Utd, te uz nekoliko povoljnih rezultata uspjeti doci do titule prvaka. Kladionice daju kvotu 33 da ce se to desiti. Laka je ista kvota da ce pobijediti na Euroviziji. Ja znam gdje ce moj petak zavrshiti. Nestrpljivo ishcekujem 24. maj.


Komentari kao i uvijek na forumu: http://arsenal-bih.com/forum/index.php/topic,425.30.html
 
< Prošli   Sljedeći >
[Nazad]

Najnovije vijesti