Iako još uvijek nije prošao gorki ukus nakon sramote protiv najomraženijeg sportskog kolektiva na svijetu, ipak moram pokušati napraviti neke amaterske analize, koje će, prvo meni, pa možda i drugima, pomoći da se uvide neki negativni aspekti Arsenalove igre i kadrovskog problema tima.

U utakmici protiv Manchestera nije igralo nekoliko prvotimaca od prve minute: Clichy, Sagna, Flamini i Adebayor; neki zbog manjih povreda, neki iz drugih razloga. Ni Manchester nije igrao u punom sastavu, pri čemu je najzanimljiviji izostanak C. Ronalda i nešto manje Giggsa. Premda većina ljudi misli da je arogantni Portugalac najvažnija karika u tomu Alexa Fergusona, ova utakmica, kao i svaka u kojoj su izgubili, pokazuje da je glavna karika Wayne Rooney, kao napadač koji pravi pritisak na odbranu prvo snagom, pa dobrim kretanjem, pa čak i temperamentnim i pomalo nasilničkim ponašanjem. I na kraju krajeva, odlično zna zabiti gol, kada je najpotrebnije, i zna asistirati.

U našem timu nije igrao naš najbolji strijelac, naše otkriće sezone – Flamini, čovjek koji je unio novu dimenziju u naš vezni red i agilnost naše igre, naše najbolje pojačanje – Sagna, momak koji potpuno odgovorno igra u odbrani i u napadu efikasno skoro kao i krilo, i možda igrač koji se u toku prisustva u Arsenalu najkompletnije razvio – Clichy.

Adebayorova najjača strana je možda njegova sposobnost mrcvarenja protivničke odbrane i odvlačenje centralnog dijela odbrane na krila, što otvara prostor veznom redu da provali u šesnaesterac (i zbog toga Fabregas daje više golova i češće šutira), kao i drugom napadaču da bude slobodniji (Eduardo bolje igra sa njim.) U subotu nije bilo Adebayora i vezni red u aspektu napada je bio sterilan, kao i Eduardo, koji je tek jednom uspio šutirati na gol, i to glavom. Na mjestu Adebayora bio je mladi Bendtner, koji te večeri nije uspio skoro pa nijednu loptu primiti, svejedno da li visoku ili nisku, jednostavno nije znao kako izbjeći Ferdinanda i Vidića. Znači, opet Eduardo odsječen, a napad neefikasan.

Hleb i Fabregas, dva playmakera, jesu igrali, odnosno bili su na terenu, ali ništa nisu uspjeli raditi: tek nekoliko kompletiranih pasova, nijedan uspješan dribling, nijedna dobra duga lopta, pa i međusobni nesporazumi pri duplim pasovima. Razlog se krije u zadnjem veznom, Gilbertu, koji ne može osigurati prostor i vrijeme pomenutom dvojcu da bilo šta napravi. Wengerova vizija fudbala podrazumijeva da su skoro pa svi igrači osim golmana jednako uključeni i u fazi napada i u fazi odbrane, a Gilberto je naprosto postao nesposoban da loptu primljenu od odbrane ili oduzetu od protivnika adekvatno uputi naprijed. Flamini je postao majstor ne samo za odbrambeni dio zadataka zadnjeg veznog igrača nego i za napadački: svi su primijetili kako je popravio tehniku pasa, koliko toliko, kako se oslobodio pri odlascima naprijed, kako je agilan u napadanju protivnika, kako uspješno uprati tok protivničkog kontra-napada. Onda je razumljivo zašto je sredina bila neefikasna i traljava a odbrana preopterećena.

Na lijevom krilu igrao je Hleb, koji je već nekoliko puta tamo igrao zaista uspješno, čak bolje nego na desnom krilu ili na poziciji polušpica. U subotu je bio nemoćan, jer mu je u pozadini bio Traore, koji još uvijek, nažalost, nije sazrio za prvog tima i nije sposoban za teže utakmice. Clichy ima tehniku pasa kvalitetniju od pola veznjaka u Evropi, pregled igre mu je takav da može biti solidan playmaker, o brzini nije potrebno trošiti riječi, i tako kvalitetan bek može veoma uspješno upošljavati krilo i praviti pritisak na protivničku odbranu, a pri tome uvijek biti spreman na brz povratak nazad. Kako se on popravio ove godine, tako i Rosicky, kada igra na lijevom krilu, igra puno bolje, i lakše mu je ulaziti u sredinu, o čemu svjedoči njegovih šest golova u Premiershipu. Traore je Clichyev nedostatak nadomjestio tek u pogledu brzine, ali to uopšte nije bilo potrebno.

Sagna, čovjek koji ne razumije šta znači sintagma „adaptacija u novom klubu“ nego samo sintagmu „veliki napredak u novom klubu“, u subotu nije igrao i desna strana je bila šuplja u odbrani i impotentna u napadu. Hoyte je pokazao ne samo koliko je on nesposoban za prvi tim, pa možda čak i za Arsenal uopšte, nego i koliko je važan Sagna. Odvratni Nani je prolazio kako je htio, asistirao i zabijao, a Hoyte je već razmišljao gdje će pronaći dobrog psihoterapeuta nakon šoka. On čak nije umio ni prekršaj napraviti, pa makar i teži za žutog kartona, a kamoli da napravi dobro uklizavanje, što mu je Flamini pokazao kada je već bilo kasno. A Sagna, kojeg Hoyte nije zamijenio ni u jednom pogledu, posao bi odradio sasvim drukčije: on zna tako majstorski napraviti kritičan faul a ne dobiti karton, tako dobro prati protivnički napad i pokriva prostor, i, konačno, odlično asistira s krila.

Sve ovo pokazuje pomalo zabrinjavajući činjenicu da Arsenal nema adekvatnu klupu, odnosno adekvatne zamjene za najvažnije igrače. O nezamjenjivosti Hleba i Fabregasa ne treba ni pričati, možda tek Rosicky može popuniti takvu rupu, ali on ili je povrijeđen ili je lijevo krilo prazno. Adebayora bi Bendtner mogao mijenjati, samo da više poradi na metodama pritiskanja odbrane i otvaranja prostora drugom igraču koji bi mogao šutirati ili asistirati. Za Sagnu možda postoji zamjena – Eboue, ali taj čovjek je potpuno izgubljen u zadnje vrijeme, na krilu nekada odigra odlično, nekada užasno, a na beku nije igrao odavno, i tamo nikada nije bio odgovoran u pogledu odbrane. Hoyte, hvala ne. Flamini, kao nekada prije: a šta onda sa sredinom. Alex Song umjesto Flaminija: nije loša ideja, Song je u nekoliko utakmica ove sezone pokazao koliko napreduje, a na Kupu nacija je bio briljantan. Šteta što je Diarra otišao, i on bi mogao nadomještati Flaminija. Denilson, možda nekako, ali radije bih ga gledao na krilu. Ukoliko Song nastavi napredovati, onda je taj problem riješen. Ali, opet, ostaje lijevi bek, a to je sinonim za Clichya.

Onda, čemu se Wenger nadao u toku januara, kada je imao dovoljno para da kupi adekvatne zamjene za ključne igrače. Šta ako Clichy, Flamini i Sagna budu istovremeno povrijeđeni na duže vrijeme, ili jedan od njih, ili dvojica. Onda se možemo samo nadati da postojeće zamjene napreduju velikom brzinom.

Kenan Efendic - kenohleb