Poslijeratni Period

Arsenalova prva poslijeratna utakmica na Highbury stadionu odigrana je u septembru 1946. godine protiv Blackburna. Tu sezonu Arsenal je zavrshio na 13. mjestu, a titula je pripala Liverpoolu. U ljeto ce Tom Whittaker, jedan od Arsenalovih predratnih trenera, preuzeti ulogu sekretara-menadzera kluba. Sezona 1947/48 pocela je utakmicom protiv Sunderlanda kuci, koju su topnici dobili rezultatom 3:1. Uslijedit ce niz od 6 uzastopnih pobjeda, sto je predstavljalo Arsenalov najbolji dotadashnji pocetak sezone. Topnici ce ostati neporazeni u prvih 17 utakmica, da bi konacno pokleli protiv Derby County. Usprkos porazu, Arsenal ce te sezone osvojiti titulu, 6. po redu, nalazeci se na chelu ljestvice od pocetka do kraja prvenstva. Vrijedi istaci da je ponajbolji igrac iz tog doba Ronnie Rooke, koji ce u periodu 1946 -1949 postici 68 golova u 88 utakmica.

1950 godine Arsenal je osvojio FA Cup, pobijedivshi Liverpool u finalu rezultatom 2:0. Zanimljivo je da u toj utakmici niti jedan tim nije igrao u svojim tradicionalnim crvenim dresovima. Liverpool je nastupio u bijelim, a Arsenal u zlatnim.

U sezoni 1951/52 Arsenal se nalazio na svega tri utakmice od ‘duple krune’. Medjutim, porazima u posljednje dvije ligaske utakmice od WBA i Man Utd, kao i porazom u finalu FA kupa od Newcastlea, propala je sansa da topnici ubiljeze prvu ‘duplu krunu’ u poslijeratnoj eri. Ta ce chast pripasti Arsenalovim ljutim suparnicima Tottenham Hotspur u sezoni 1960/61.

Ali, vec sljedece sezone Arsenal je ponovo osvojio titulu, 7. po redu. Ta ce sezona ostati upamcena po rekordno niskom broju poena potrebnim za osvajanje shampionske titule, svega 54.

Na zhalost, slijedi period od punih 17 godina u kojima Arsenal nije postigao nijedan znacajniji rezultat. Tom Whitteker je umro iznenada 1956 godine, te ce u narednih 10 godina Arsenal promijeniti nekoliko menadzera, bez znacajnijeg uspjeha. Stvari ce krenuti na bolje 1966. godine kada na chelo kluba dolazi Bertie Mee. U prvih par godina njegove vladavine topnici nece napraviti znacajniji progress, zavrsavajuci sezonu na 7. i 9. mjestu, ali ce sezonu 1968/69 Arsenal zavrsiti na 4. mjestu plasirajuci se u tadashnji Kup Sajamskih Gradova (Fairs Cup).

Sezonu 1969/70 Arsenal je zavrsio na 12. mjestu, ali se uspio plasirati u Finale Fairs Cup-a, nakon sto je u polufinalu savladao Ajaxa. Protivnik topnicima u finalu bio je tada mocni Anderlecht. Prvu u takmicu u Briselu Anderlecht je dobio rezultatom 3:1. Revans na Highburiju se odigrao 28. aprila 1970. Arsenal je pobijedio rezultatom 3:0 i osvojio prvi evropski pehar u istoriji kluba.

U sezoni 1970/71 Arsenal ce osvojiti ‘duplu krunu’. Ta ce fenomenalna sezona ostati upamcena po nekoliko velikih dogadjaja. Naime, liga je osvojena u zadnjoj utakmici prvenstva i to bash na Tottenhamovom stadionu White Hart lane. Arsenal je pobijedio rezultatom 1:0, potvrdivshi prvo mjesto na tabeli ispred Leeds Utd. Tri dana kasnije topnici su igrali finale FA Cup-a protiv Liverpoola. Prvih 90 minuta je zavrshilo rezultatom 1:1. U produzhecima je Charlie George postigao pobjedonosni zgoditak za topnike, volejem sa nekih 20 metara. Njegova proslava tog pobjedonosnog gola, lezeci na travi Wembleya, imitirajuci Isusa na raspelu, postat ce kultom medju navijacima sa Highburija. Medju igrachima tog perioda treba jos istaci legendarnog golmana Bob Wilsona, a tu su jos bili igrachi kao Ray Kennedy, Geroge Graham, Frank McLintock, Pat Rice.

Taj period u istoriji kluba je inace bio jako uspjeshan, jer su topnici u periodu od 1968 -1973 igrali u ukupno 5 razlicitih kup finala. Medjutim, tim koji je osvojio ‘duplu krunu’ se poceo polako rasipati, sto ce uzrokovati losijim rezultatima u sljedecih nekoliko sezona, da bi sezonu 1975/76 Arsenal zavrsio na 17. mjestu, sto je bio najlosiji plasman jos od dolaska Herbert Chapmana 1925. Te ce se godine Bertie Mee penzionisati, a na njegovo mjesto doci ce Terry Neill, koji ce ostati upamcemn zbog dovodjenja Malcolm MacDonalda iz Newcastlea, za ekscentricnih £333.333. U svojoj prvoj sezoni MacDonald je postigao 29 golova, te je u mnogome doprinjeo razvoju tadasjnjeg Arsenalovog podmlatka, kojeg su sachinjavali igrachi poput Liam Brady, David O’Leary, Frank Stapleton.

Arsenal ce postici hatrik nastupa u FA Cup finalima u periodu 1978 -1980, od kojih je pobjedom nad Man Utd rezultatom 3:2 osvojen pehar 1979. godine. Inace te godine je u trecoj rundi Arsenal morao odigrati cak 5 utakmica protiv Sheffield Wednesday, dok konacno nije izashao kao pobjednik iz tog duela. Sljedece sezone Arsenal je nastupao u kupu pobjednika kupova. Topnici su stigli do polufinala, a tamo ih je chekao mocni Juventus, u to doba neporazen u Evropi 10 godina. Prva utakmica u Londonu zavrshila je rezultatom 1:1. U revanshu Arsenal je postao prvi britanski klub koji je pobijedio Juventusa u Torinu. Jedini gol na utakmici postigao je Paul Vaessen dvije minute prije kraja.

U finalu, koje se igralo u Briselu, topnike je chekala Valencija. Utakmica je zavrsila bez golova i nakon 120 minuta izvodili su se jedanaesterci. Valencija je izashla kao pobjednik, a zanimljivo je da su u prvoj seriji i Mario kemps i Liam Brady promasili penale. Treba istaci da je prije ovog finala Arsenal odigrao maratonsko polufinale FA kupa protiv Liverpoola, u kojem su topnicima trebale chak 4 utakmice dok nisu izasli kao pobjednici, da bi eventualno izgubili jos jedno finale te godine, ovaj put od West Hama. 1978 godine Arsenala je u finalu pobijedio Leeds.

Nakon relativnog uspjeha u kupovima slijedi jos jedan period mediokriteta, da bi sa dolaskom George Grahama 1986. godine stvari krenule na bolje. George je inache bio chlan tima iz 1971. godine koji je osvojio ‘duplu krunu’. U svojoj prvoj sezoni kao menadzer Graham nije kupio ni prodao niti jednog igraca. Prvo pojacanje ce uslijediti tek iduce godine, dolaskom Alan Smith-a iz Leicester City. Jedna od kljucnih odluka u tom periodu bila je da ukazhe povjerenje mladom Tony Adamsu u centralnoj odbrani, zajedno sa tada vec iskusniom David O’Learijem. Arsenal je u sezoni 1986/87 ostao neporazen 22 utakmice, sto ce predstavljati dotadasnji record kluba. Isto tako, topnici su se plasirali u finale Liga kupa, gdje su pobjedom nad Liverpoolom od 2:1, donijeli na Highbury prvi trofej u 7 godina.

U ljeto 1988 godine Arsenal je, po Grahamovom priznanju bio spreman da konkurise za titulu. Podsjeticemo da je Liverpool harao engleskim fudbalom u osamdesetim i naravno da su bili glavni favoriti za jos jedan naslov prvaka. Sezona 1989/90 ce ostati upamcena kao jedna od najlegendarnijih u istoriji otockog nogometa. Naime, nakon sto su topnici predvodili ligu vecinu prvenstva, Liverpool je uspio da ih sustigne u Aprilu, te da ih eventualno prestigne. Zadnja utakmica prvenstva igrala se bash na Anfieldu i samo pobjeda od 2 gola razlike je garantirala Artsenalu titulu prvaka, prvu nakon 18 godina. Cak ni najvatreniji navijachi Arsenala nisu bili preveliki optimisti. Kladionice su davale kvotu 20 da ce topnici postati sampionima. Prvo Poluvrijeme je zavrsilo 0:0. medjutim, nakon 52 minute Arsenal je poveo 1:0, golom Alan Smitha. Odjednom, pobjeda od dva gola razlike nije izgledala nedostizna. No, vrijeme je odmicalo i utakmica se priblizavala kraju, a Liverpool jos jednoj tituli prvaka Engleske. I onda u bukvalno posljednjem napadu na utakmici Arsenal je preko Michael Thomasa postigao drugi zgoditak! Titula shampiona se vratila na Highbury nakon punih 18 godina. O ovim nesvakidasnjim dogadjajima engleski spisatelj Nick Hornby je napisao roman ‘Fever Pitch’ (Stadionska groznica), a po knjizi je snimljen i istoimeni film.

Arsenal ce pod menadzerskom palicom George Grahama osvojiti jos jednu titulu prvaka, u sezoni 1990/91, u kojoj ce zabiljeziti samo jedan poraz i to od gradskih rivala Chelsea. Te ce godine Arsenal biti na domak jos jedne ‘duple krune’, ali ce topnici izaci kao porazeni iz polufinalnog duela sa najljucim suparnicima, Tottenhamom, koji ce i osvojiti FA cup te godine. Arsenal ce se osvetiti Tottenhamu, pobjedom od 1:0 u polufinalu FA kupa 1993. godine. Zanimljivo je istaci da je Arsenal te godine zavrsio u dva finala, Fa Cup i League Cup. U oba finala topnici ce se susresti sa Sheffield Wednesday-om i iz oba susreta ce izaci kao pobjednici, rezultatom 2:1, iako ce Arsenalu trebati produzhetci u finalu FA kupa da postignu drugi zgoditak, u 120oj minuti.

U sezoni 1993/94 Arsenal ce se koncentrisati na KUp Kupova, gdje ce se u polufinalu sastati sa parishkim PSG. Prva utakmica u Parizu zavrsila je rezultatom 1:1. U revanshu Arsenal je pobijedio rezultatom 1:0 i plasirao se u finale. medjutim, sjenu na pobjedu bacila je chinjenica da je u to doba nezamjenjivi napadac topnika, Ian Wright, dobio drugi zhuti karton i automatsku suspenziju u finalu. Iako su nadigrani od Parme u finalu, topnici su uspjeli pobijediti rezultatom 1:0. jedini gol postigao je Alan Smith. Tako ce Arsenal po prvi put postati vlasnikom Kupa Pobjednika Kupova. Iduce sezone, 1994/95, Arsenal ce ponovo doci do finala istoga kupa, pobjedivshi u polufinalu Sampdoriu na penale (nakon shto je utakmica u 120 minuta zavrshila nevjerovatnih 5:5), te napravivshi niz od 27 meceva bez poraza u ovom takmichenju. Arsenal na zhalost nije postao prvi tim u 35 godina koji je bio u stanju da odbrani naslov nosilaca kupa, jer su u finalu, u Parizu, porazheni od Real Zaragoza, golom sa pola terena u 120 minuti utakmice, pri rezultatu 1:1. Strijelac ovog nesvakidashnjeg pogotka, Naim, ostace opjevan od strane navijacha Tottenhama (Naim from the halfway line – na refren Go West).

Prava je steta da je plodna trenerska karijera George Grahama prekinuta na najgori moguci nachin. Nakon shto se saznalo da je primao novchane poklone (nasim jezikom mito) od agenata nekoliko nogometasha. 21 februara Arsenal je George Grahamu dao otkaz.