Lažni Bruce Lee

Lažni Bruce Lee
9. Marta 2011. Komentari isključeni za Lažni Bruce Lee Glas Topnika Redakcija

lee

Djecu je jako tesko prevariti.

Sjecam se prije nekih tridesetak godina, kao osmogodisnjak imao sam dva idola: obaveznog, druga Tita i svojevoljno izabranog, jednog i jedinog Brus Lija. Filmovi kao Veliki Gazda ili U Zmajevom Gnijezdu su na mojoj rang listi stajali rame uz rame sa Povratkom Otpisanih ili Kapelskim Kresovima, a vjerovatno cak i iznad. Brus Li je predstavljao ultimativno ‘dobro’ , koje bi uvijek na kraju filma odnosilo spektakularne i krvave pobjede, a mi klinci bi to sve proslavljali nakon izlaza iz kina, raznoraznim kung-fu pokretima, kricima i povicima, maj-geri skokovima i slicno. Takav efekat na mene imace samo jos par ljudi za svih ovih godina.

Naravno, nas nije pretjerano interesovalo sto je u stvarnom zivotu Bruce Lee vec bio pod zemljom, jer tako nesto je apsolutno nemoguce objasniti djetetu, koje em ne konta koncept zivota i smrti, em sve i da konta nece se tako lako rijesti svog heroja. Ali u banjalucka kina pocetkom osamdesetih poceli su pristizati filmovi laznih Brus Ljeva. Naravno, mi klinci u pocetku to nismo kontali, jer ko jos moze na prvu da skonta na plakatu razliku izmedju ispisanog imena stvarnog Bruce Lee i kojekakvih kopija kao Bruce Le, Bruce Lea, Brucee Lee itd. Medjutim trebalo bi svega nekih 10-15 minuta od pocetka projekcije da nam postane jasno kako su nam podvalili laznu robu, bez obzira sto su se neki od falsifikatora svojski trudili da nadju glumce sto slicnije stvarnom Brusu, pa su neke cak i oblacili u njegovu famoznu zutu trenerku. Nakon prvog vala razocarenja izazvanog saznanjem da smo prevareni, uslijedilo bi negodovanje, zvizduci u sali, a na kraju filma je malo ko napolju isprobavao kung-fu poteze i povike. Jer, djecu je jako tesko prevariti.

Jutros, nakon potpuno mirno prespavane noci poslije zasluzenog poraza u Kataloniji, iznervirah se istog trenutka kad otvorih stranice ovog foruma…hajde de sto se ‘slavi’ poraz, imaju ljudi i na to pravo, bez obzira sto to samo pokazuje koliko je duboko ukorijenjen gubitnicki mentalitet medju navijacima Arsenala, ali uvrede na racun naseg kapitena, koji jeste odigrao lose (kao i njih nekoliko ostalih), ali je ocigledno igrao nedovoljno spreman, e te uvrede su me izbacile iz takta i reagovah onako kako reagovah i uopste mi nije zao, jer je sramota da se ljudi busaju u prsa nekakvom odanoscu klubu, a u isto vrijeme pljuju po covjeku koji je prosle godine u ovo doba, protiv iste te Barcelone, pucao penal slomljene noge.

I tako, doslo je vrijeme da odvedem djecu u skolu. Skola se nalazi duboku u Arsenalovoj teritoriji, na velikom zidu, odmah nakon ulaza u skolu, stoji zahvalnica Arsenalu za njihov konstantan doprinos nasoj maloj zajednici. U skoli se uci spanski jezik, a sve uz pomoc slika naseg kapitena, Cesca Fabregasa, jer su ucitelji valjda skontali da djeca lakse nauce ako se mogu identifikovati sa nekim kao sto je Cesc. Dakle skola je ‘Arsenal through and through’, sto bi rekli Englezi.

Dok smo ulazili u skolsko dvoriste, nacuh razgovor dvojice oceva iza mene:

– Did you watch it last night?
– Yeah – rece ovaj drugi onako tuzno, jer je odmah skontao sta ga ovaj prvi pita – That bloody referee cost us game.
– Shocking decision – slozi se ovaj prvi, a meni bi jasno da misli na Van Persijevo sramno iskljucenje.

A ispred mene, na igralistu, djecaci su igrali jednu brzinsku tekmu na male, prije pocetka nastave. I sve sto se moglo cuti su bili povici: Iniesta, pass pass, Xavi, pass pass, Messi…Messi witH A BALL…MESSI…GOAL!!!…a meni se pred ocima javi jedan i jedini Bruce Lee.

Jer fakat, djecu ne mozes prevariti.

Oznake