Održano novo okupljanje u Tuzli

Održano novo okupljanje u Tuzli
20. Januara 2013. Komentari isključeni za Održano novo okupljanje u Tuzli Nekategorisano Mustafa Kahvedžić

20012013257

Piše: Eldin Saletović – Djol3

Nakon dužeg vremena održano je okupljanje i u Tuzli. Ovaj puta u mnogo većem broju nego do sada. Pokazalo se kako ni teško vrijeme ni loša atmosfera u klubu ne može prekinuti tradiciju lijepog druzenja topnika u Tuzli. Okupljanje se održalo u TC Pasaž, gdje se okupilo 26 crvenih iz svih dijelova Tuzlanskog Kantona, što je za svaku pohvalu. Pored „domaćih“ Tuzlaka došli su momci iz: Gračanice, Lukavca i Kalesije. Trazio se i drugi kafić i drugo mjesto za gledanje utakmice, međutim po staroj navici utakmicu smo odgledali u caffe baru „Planet“.

Nakon što smo se po dogovoru okupili na platou kod Ismeta i Meše, otišli smo do „Planeta“ i zauzeli staro mjesto u „crvenom korneru“. Prije početka same utakmice razmijenili smo par riječi o trenutnom stanju u klubu i nezadovoljstvu zbog Arsenalove neaktivnosti na transfer sceni, al sve u smjehu i dobroj atmosferi.

Sama utakmica je bila jako zanimljiva za gledati. Nakon početnog pritiska i prilike Girouda za vodstvo svi smo skočili na noge, međutim ubrzo primamo prvi gol i atmosfera se polako smiruje. Pomalo isfustrirani zbog ne sviranja prekršaja nad Coquelinom prije pogotka Mate mogla se čuti pokoja teška riječ upućena sudiji. Ta frustracija je trajalo na kratko, međutim nakon nekoliko minuta novi šok za Arsenal. Penal nad Ramiresom za koga su mnogi prisutni Topnici procijenili da nije postojao. Primamo drugi gol, međutim kao da smo ga očekivali, prihvatamo ga mnogo lakše nego prvi. Ipak kao pravi navijači u nama je postojala i dalje neka nada za preokretom, želeći samo da postignemo jedan gol do kraja prvog poluvremena.

Nakon male pauze počinje drugo poluvrijeme. Vidi se bolja igra Arsenala koji stvara konkretnije prilike. U 58. minuti Kokoš postiže gol koji nas baca u delirijum, gdje budimo i bebe iz susjednih kafića.

Do kraja utakmice ostaje samo nadanje da postignemo još jedan gol, što nam nažalost nije pošlo za rukom, ali barem nalazimo „srecu u nesreci“ misleci da ce Wergen nakon ovog poraza biti primoran da pojača ekipu. Ostaje nam još da se nadamo da se to i desi.

Nakon tekme, svi su bili zadovoljni, čak se nije ni dalo naslutit da smo izgubili. Pravimo par fotkica, i uz riječi da se ovo treba ponoviti ubrzo odlazimo kućama.

Svaka cast momci, ovo treba ponoviti.