Rani počeci
Rani počeci
Priča o Arsenalu počinje 1886. godine, kada je nekoliko Škotlandjana, radnika u tvornici municije Arsenal u Woolwich-u, Kent, odlučilo osnovati fudbalski tim. Nedugo zatim u tvornici se zapošljavaju dva igrača Nottingham Forest-a, već tada respektabilnog tima, Fred Beardsley i Morris Bates.To je podstaklo ostale da pokrenu kampanju osnivanja kluba. Raspitivali su se po tvornici ko je zainteresovan da plaća pola shilinga članarine i 15 radnika se odazvalo pozivu. Klub je nazvan Dial Square, po dijelu tvornice u kojoj je većina fudbalera radila. Prvu utakmicu odigrali su 11. decembra 1886. protiv Eastern Wanderers-a. Dial Square je pobijedio rezultatom 6:0.
Igrači su se sastali u na božić 1886. godine, u pabu Royal Oak, nedaleko od Woolwich Arsenal stanice. Tu su odlučili o novom imenu kluba, boji dresova i terenu na kojem će igrati. Sto se tiče imena, svi su se složili da Dial Square ne zvuči dovoljno atraktivno. Klub su nazvali Royal Arsenal (vjerovatno miješajuci ime paba sa imenom tvornice), kao teren su izabrali Plumstead Common, a zahvaljujući igračima Nottingham Forest-a, koji su posjedovali crvene dresove, pala je odluka da Royal Arsenal igra u istim bojama. Fred Beardsley je poslao pismo svom prethodnom klubu, raspitujući se za pomoc u dresovima. Nottingham Forrest, prvi tim u državi koji je prisvojio crvenu boju, velikodušno je poslao cijeli set dresova, kao i loptu, koje su u to vrijeme bile rijetkost. Klub će promijeniti ime u Woolwich Arsenal 1891. godine.
1893. Woolwich Arsenal se seli na Manor Ground, na kojem ce igrati sljedecih 20 godina. Te godine je, do tada amaterski klub, Woolwich Arsenal, zajedno sa Liverpool-om i Newcastle-om primljen u Football League, profesionalnu instituciju. Slijedi promocija u prvu ligu, u sezoni 1903/04, pod vodjstvom Harry Bradshaw-a, najboljeg trenera Woolwich Arsenal-a u tom periodu.1906. godine topnici su dogurali do polufinala FA Cup-a, gdje su porazheni od Newcastle-a rezultatom 2:0. Medjutim kroz sav taj period klub su pratili financijskii problemi, da bi na kraju sezone 1912/13 Woolwich Arsenal imao na bankovnom rachunu svega £19. Te su sezone zavrsili ligu na dnu ljestvice, ispavsi u drugu ligu.
Klub se te iste godine odlucio za ponovno seljenje, trazeci popularniju lokaciju, blizhu centru Londona. Izbor je pao na Highbury. Posljednju utakmicu na Manor Ground-u Arsenal Woolwich odigrao je 26. aprila 1913., protiv Middlesborough-a. Utakmica je zavrsila 1:1. 1914. godine Woolwich Arsenal mijenja ime u The Arsenal. Prva utakmica na Highbury stadionu odigrana je protiv Leicester Fosse i topnici su pobijedili rezultatom 2:1. To je ujedno bila za The Arsenal i prva utakmica u drugoj ligi nakon 7 godina. Sezonu 1913/14 topnici su zavrsili na trecem mjestu, propustivsi promociju u prvu ligu zbog losije gol razlike od drugoplasiranih Bradford Park Avenue. Medjutim, u to vrijeme pocinjao je stravican rat u Evropi i ostatku svijeta. Iako je liga 1914/15 odigrana, nije se uzimala za ozbiljno, sto je uzimajuci u obzir tadasnju situaciju, sasvim razumljivo. The Arsenal je zavrsio takmicenje u drugoj ligi na petom mjestu, iza Derby, Preston, Barsnsley i Wolwes-a.
Do zavrsetka prvog svjetskog rata, u novembru 1918, profesionalni fudbal u Britaniji je prakticno prestao da postoji. Ne mali broj fudbalera je poginulo tokom rata. Nastavak takmicenja planiran je za septembar iduce godine. Engleska fudbalska asocijacija je planirala da prosiri ligu sa 20 na 22 tima, sto bi znacilo p[romociju za prva cetiri plasirana tima u drugoj ligi, u sezoni 1914/15. Tada na scenu stupa Henry Norris, vlasnik kluba, koji je investirao veliku svotu novaca u izgradnju Highbury stadiona. Pretpostavlja se da vjesto lobiranje vlasnika Arsenala uticalo na odluku fudbalske asocijacije da Arsenalu odobre nastupanje u prvoj fudbalskoj ligi u sezoni 1919/20, na stetu Tottenham-a, koji su prvoligasku sezonu 1914/15 zavrsili na posljednjem mjestu. Iz tog period potice ‘netrpeljivost’ ova dva sjevernolondonska kluba, sto ce posebno doci do izrazhaja u mechu iz 1922., koji je obilovao faulovima, tuchama i dva iskljuchenja, a 1928. godine Arsenal je optuzhen od strane Tottenham-a da je pustao meceve, da bi uticao na ispadanje ‘pijetlova’ iz prve lige u toj sezoni.
U periodu izmedju 1919. i 1925. godine, najveci uspjeh Arsenala bilo je deveto mjesto u sezoni 1920/21, jedini period u kojem je klub ostvario vishe pobjeda nego poraza. Na kraju sezone 1924/25 The Arsenal je otpustio tadasnjeg menadzera, Leslie Knighton-a, koji ce najvjerovatnije ostati upamcen po pokusaju da natjera fudbalere da igraju pod uticajem amfetamina (na preporuku klubskog doktora), sto su igraci Arsenala jednoglasno odbili, nakon neuspjelog eksperimenta protiv West Hama, gdje su po vlastitom priznanju trcali ‘kao muhe bez glave’.
Otkaz Knigyley je veoma vazan za istoriju kluba, jer je na poziciju menadzera postavljen Herbert Chapman, koji ce u potpunosti promijeniti istoriju fudbalskog kluba sa Highbury-a. On je daleko najzasluzniji za dominaciju Arsenala u tridesetim godinama 20. vijeka.
Herbert Chapman je rodjen 1878. godine. 1907. postaje igrac – trener u Northampton FC, 1912. postaje trener Leeds-a, a 1920 postaje trenerom Huddersfield Town FC, sa kojima ce u narednih 5 godina uzivati ogroman uspjeh, krunishuci taj period hetrikom sampionskih titula u periodu 1923 -1925, inache prvim u istoriji britanskog nogometa. 1925. godine Henry Norris, vlasnik Arsenala, ponudio mu je godisnju zaradu od £2000 da postane trenerom topnika, u to doba daleko najvecu platu u fudbalu. Herbert takvu ponudu nije mogao odbiti.
Sezonu 1925/26 Arsenal je zavrshio kao drugoplasirani, iza Huddersfield-a. No, uprkos do tada najboljem rezultatu u istoriji kluba, Herbert Chapman je upozoravao da ce Arsenalu trebati minimalno 5 goina prije nego sto osvoje neki znacajniji trofej. U naredne cetiri sezone, Arsenal je zavrsio na 11, 10, 9 i 14. mjestu. Medjutim, u ovom periodu, Herbert Chapman ce uvesti brojne inovacije u fudbal.
Nacin na koji se vodi klub, metode treniranja, pristup taktici su samo neke od njih. 1928 godinew Arsenal je postao prvi klub u istoriji, ciji su igrachi izasli na teren sa odstampanim brojevima na dresovima. prilikom gostovanja Sheffield Wednesday-u. Herbert je prvi uveo 45minutni sat na stadionu, kao i shto se zalago da se utakmice radnim danima pocnu igrati uvecer, pod svjetlom reflektora, umjesto do tada uobicajenih 3 popodne. Arsenal je takodje predlagao uvodjenje bijele tacke na liniju od 11 metara, sto ce tek 10 godina kasnije postati pravilo. Jos jedna inovacija bili su bijeli rukavi na do tada potpuno crvenim dresovima koje su nosili topnici. Isto tako, ukinuo je ‘The’ ispred rijeci Arsenal. No vjerovatno najveci doprinos transformaciji kluba desio se kada je na njegovu inicijativu stanica Gillespie Road, udaljena od stadiona Highbury svega stotinjak metara, preimenovana u Arsenal, 1932. godine.
1929. godine Arsenal ce potpisati dva igraca, koja ce u mnogome doprinijeti usponu topnika u narednim godinama. Radi se u veznom igracu, Alex James-u, te napadacu Cliff Bastinu. Cliff Bastin ce postati jedna od Arsenalovih legendi, zabivsi 178 golova u 395 nastupa za Arsenal, tokom karijere duge 17 godina. Treba istaci da je u periodu 1929 -1935 Bastin postigao 116 golova.
Prvi veliki trofej Arsenal je osvojio 26 aprila 1930. godine, pobjedom od 2:0 u finalu FA Cup-a, protiv u to vrijeme neprikosnovenih Huddersfield Town. Slijedi sampuionska titula u sezoni 1930/31, prva u istoriji kluba. Sezonu 1931/32 Arsenal ce zavrsiti kao drugoplasirani u ligi, te kao finalista FA Cup-a, u kojem su topnici porazeni od strane Newcastle-a rezultatom 2:1. Medjutim, vec iduce sezone Arsenal ponovo uzima ligu, sto ce se desiti i u naredne dvije sezone. Tako su topnici ponovili uspjeh Huddersfield Town-a iz dvadesteih.
Herbert Chapman je umro iznenada, od upale pluca, u januaru 1934, ostavivsi iza sebe neizbrisiv trag u istoriji Arsenal FC. Njegov sljedbenik, George Allison, direktor kluba, vodice topnike uz pomoc trenera Joe Shaw, Tom Whitteker i John Peters-a, narednih pet godina. U tom periodu Arsenal je zaokruzio hetrik sampionata 1933-1935, osvojio FA Cup 1936. godine, pobjedom od 1:0 protiv Sheffield United-a, te osvojio sampionsku titulu po peti put u tridesetim, u sezoni 1937/38.
U trenutku kada je Arsenal odigrao posljednju utakmicu pred pocetak drugog svjetskog rata, u maju 1939. godine protiv Brentford-a, nije bilo nikakve sumnje da je klub sa Highbury-a postao najpopularniji na planeti. Tome je svakako doprinijelo pet titula prvaka, kao I osvojena dva FA Cup-a u dekadi. Ta utakmica, koju je Arsenal dobio rezultatom 2:0, filmski je zabiljezena za potrebe trilera “Arsenal Stadium Mystery”. Na zalost, slijedi period od 6 godina u kojem ce mnogi fudbaleri sirom planete ostaviti svoje zivote na ratistima diljem Evrope i svijeta.