From Hero to Zero

I dok većina timova još uvjek prebrojava mrtve i ranjene u ovom prelaznom roku, mi smo svoje već  izbrojali. Možda “padne još koja glava” ali teško da će to biti bilo ko značajan, pa sam odlucčio da povučem refu i podjelim mišljenje sa Vama.

Mislim da odlazak Bishoffa neće nikog osobito uzbuditi, jer, kad se sve sabere i oduzme čovjek nije bio dovoljno dugo u Arsenalu da mu naučim napisati ime i prezime ispravno. Sudeći po par utakmica rezervi koje sam vidio bio je to perspektivan mladac, ali, najiskrenije, nije bio vrijedan truda da se zadrži…. Sretno momčiću.

E onda je počela saga Adebayor. Ne znam jeli vas ona smarala, prošlog prelaznog roka, ali mene sigurno jeste. I u principu više su me iznenadile izjave tipa “Ja sam Arsenalov igrač i to namjeravam i ostati”, nego što me iznenadila vijest da Ade stvarno odlazi. Za moj ukus predugo je to išlo sve, i hoće da ode, i neće da ode, pa onda padne na zemlju i poljubi grb na dresu… Ja sam, budimo iskreni , očekivao da će iz zadnjeg džepa izvaditi svežanj novčanica i poljubiti ih. Da je bar to urdio, više bih ga poštovao, ako ništa, ono zbog iskrenosti. Ovako, dok je Adebayor lagano zamicao iza zadnjih kuća naše mahale, čak ni ćuko plemenite rase (rex avlijanikus domestica) nije tužno zalajao za njim. Idi Ade, daleko ti kuća.

No pravi šok tek je slijedio samo desetak dana kasnije. Naš Kolo(s) je bio na izlaznim vratima. I odjednom se mi ko našli iznenađeni. Ma nemojmo biti naivni, još od prošlog Afričkog kupa nacija Kolo nije “onaj stari” i sam je svjestan toga. U utakmicama u kojim se pojavljivao prošle sezone bilo je očito da se trudi, ali osim toga ništa ga više nije išlo. Sve se sručilo na njegovu glavu, pad forme, sukob sa Gallasom i vjerovatno, ono što ga je najviše zaboljelo, kapitenska traka otišla je Fabregasu. Ne treba biti nogometni genij pa shaviti u kojem je to pravcu išlo. S toga je naš Kolo već u januaru zavikao “Šofer, otvori srednja, ima izać”.
Još od dolaska abudabiđana u Mancester City, javna je tajna da je Kolo na listi želja ovih fudbalskih tajkuna. A podnošenjem zahtjeva za transfer do tada nezvanični, pregovori su postali vrlo zvanični i vrlo javni. Januar je bio vrlo težak period za Arsenal i svjesni važnosti predstojećeg perioda, u klubu su uložili sve napore kako bi se Toure privolio da ostane. Budući da mu je ovo zadnja godina ugovora, zajedno sa Walcottom i v.Persiem ponuđeno mu je da uđu u pregovore o novom ugovoru, što je Kolo odbio. Ali ipak je odlučio da ostane do kraja sezone. I kao navijač Arsenala veoma sam mu zahvalan na pomoći klubu u tom teškom periodu. Bilo kako bilo došlo je ljeto, kupljen je Vermaleen, a Kolo i dalje nije pregovarao sa Arsenalom o novom ugovoru. I čini se da je na obostrano olakšenje uskoro došla ponuda iz City-a.

Mnogi su skloni prigovoriti da nije baš najzdravije “pojačavati” konkurente, ali, i sam Wenger priznaje, ako igrač zatraži izlaznicu, i vi mu je odlučite dati, krajnje je nefer, utjecati na njegov izbor tima. Pogotovo ako se zna da teško bi iko i Arsenalu dao tolike pare za Kola, a još manje vjerovatno da bi Kolu neko dao toliku platu kao Citeh.

Nakon što su obukli svjetlo plave dresove, oba igrača su požurila da se dodvore novim navijačima. Adebayor je prosuo priču kako vjeruje da se u nebesko plavom dijelu Manchestera stvara nešto novo, nešto veliko, dok je Kolo, po isprobanom receptu (A. Colea) počeo da pljuje po timu i menadžeru koji su ga stvorili. Da Andrey Arshavin da izjavu kako je problem Arsenala u neskustvu i stalnoj prodaji zvijezda, to bi imalo potrebnu težinu uzimajući u obzir i njegove godine i cijenu za koju je doveden. Ali Kolo Toure je zadnji igrač koji ima pravo kritikovati način na koji Arsenal (ne)troši novce. Jer da te politike nije bilo, ko zna gdje bi sad Kolo Toure bio…

Zato, da bi ostao u našim srcima, gdje za njega sigurno ima mjesta, Kolo bi možda više trebao da se posveti igri i svome novom timu, a mi ćemo kao i Piresu aplaudirati svaki put kad ga vidimo.

PS
Za kraj malo o Citehu i kupovinama. Digla se velika prašina oko City-a i njihovih transfera, kao da je to sad nešto novo, i kao da mi sad svi treba da padnemo na “strinu” od straha. E, pa, nit je novo nit je strašno. Činjenica je da ako izuzmemo Liverpool koji to već dugo radi, a ipak ima kakovog takvog uspjeha, tu je bilo bar još 3-4 tima koji su probali nešto slično.

Zasigurno u tome svemu prednjači Leeds United, koliko su trajali vidite i sami. Rezultat: Hm ako je  Engleska druga liga Coca Cola, onda je Leeds u Limunada Champioshipu.

Sljdeći se tu upleo Newcastle, koji je potrošio zavidne novce kako bi se uključio ozbiljnije u utrku za krunu. Sve je kulminiralo dovođenjem Sama Alardyce-a (inače po zanimanju, doktora za nerviranje Arsenalovih navijača), koji je prenapučio Svrake preskupim igračima. Rezultat: Coca Cola Championship

Drugi na toj listi je West Ham (intersenatno sve sami Unitedi), Tevez, Mascherano, Ljunberg, Belami, Upson. Rezultat : Bankrot

Tottenham Hotspur, količina potrošenog novca je skoro pa nepoznata zbog stalnih idi mi-dođi mi transfera. No poznato je da je prethodnih sezona tim Kokošara, potrošio novca  više nego Chelsea u zdanje dvije sezone. Rezultat : hahahahaha.

Aston Villa nije toliko trošila ali je ipak uz bok sa pomenutim timovima, no trud (finainsijski) se ipak nije isplatio.

Jedini ko je uspio je Chelsea, ali i to je bio samo “privremeni” uspjeh, jer teško je “ubosti” i vrhunskog trenera i vrhunske igrače.

Dakle usprkos milionima potrošenim na sve silne zvijezde, Citeh će biti i proći, i to najvjerovatnije proći skoro nezapaženo.
Samo su prave vrijednosti trajne, a one se ne kupuju novcem.