To be (a Gooner) or not to be!!!!

Tri ponajteze sedmice u zadnjih desetak godina Arsenala su iza nas,
ispred nas, mozda jos i teze, sve zavisi od ishoda sutrasnje utakmice
(ovaj text pisem samo 24 sata prije «sudara» sa MUFC). Lagana nervoza
uvlaèi se u naše redove i pocinjemo se kao gladni vukovi ujedati
medjusobno. Razmazeni pobjedama lagano gubimo strpljenje i pocinjemo
optuzivati sve i svakog za neuspjehe, od tima, Wengera pa do protivnika
koji igraju grubo, sudija koje nas kradu…

Ovo je najtezi ispit
za sve nas, koliko smo zaista lojalni Arsenalu i zbog cega smo poceli
navijati. Koliko vjere imamo u tim koji volimo i sta je ono sto volimo.

Dopustit
cete mi braco Topnici/Tobdzije da malo privatizujem ovaj tekst i kazem
kako moj sretni brak sa Arsenalom traje jos od 1984 i jednog proljetnog
podneva na Highbury-ju, kad je djecak u posjeti amidzi (nije Idrizu),
na prvi pogled ostao zaljubljen crvenu boju dresova i bjele topove na
njihovim grudima. Taj sretni brak evo traje vec 24 godine, kao i u
svakom braku tu su trzavice, tu su dani kad vam se ne cini da ste
izabrali pravu/pravog, ali to je brak.

Bojim se da je ono sto nam se
desava zadnjih sedmica i (bojim se) što nas jos ocekuje do januara
preispitivanje nase iskrenosti i vjere u «brak» kao instituciju.

Ono
na sto sam uvjek bio ponosan i zbog cega sam ponosan na vas drage moje
tobdzije je spoznaja, da mi ne navijamo za titule, da nas Arsenalu ne
privlaci njegova velicina i moc, nego cista hemija, hemija koju osjete
dva bica i na prvi pogled padnu u «sevdah».

Naravno uvjek postoje
i oni koji u vezu ulaze zbog «one night stand» iliti sex na brzaka, ali
to su skorom pa uvjek ljudi koje privlaci instant uspjeh. Takvi su
navijaci Chelsea i MUFC gladni titula, gladni glamura (uz duzno
poštovanje svim onima koji iskreno vole ove timove, i ja im se od srca
divim).

Zašto ja sad pišem sve ovo?

Pišem jer zelim da vas
uvjerim da je Arsneal najbolji i najveci tim na svijetu. Ja to znam,
jer je moj i jer ga volim. Nikad, ama bas nikad me nije iznevjerio i
znam da nece. Ponekad dodju teske godine, ponekad se desi utakmica u
kojoj biste najradije plakali, ali poslije kise uvjek dodje sunce. Na nama
je da izdrzimo, da damo krila nasim momcima i pokazemo da ne navijamo
za Man Utd zato sto u njemu igra najbolji igrac na svijetu, da ne
navijamo za Chelsea zato sto mogu kupiti i samog Svemocnog ukoliko
procjene da ima mjesta u timu.

Ne, ne i ne! Mi navijamo za tim, tim
koji se zove Arsenal i tim koji ce za nas vjecno biti najbolji pa cak i
onda kad tabela ne bude pokazivala isto.

Dugo je do kraja sezone ali «IN ARSENAL WE TRUST»!!!