REFA

Da bi sve to zvučalo iole ozbiljno moramo se vratiti u ljetnji prelazni rok i sjetiti se svih priča, a pomenuti i da smo prodali dva, a kupili jednog igrača.
Ako je zaboraviti dosad odigrano i protabiriti samo te priče, mi bismo sad trebali biti udobno zmješteni negdje oko sredine table zajedno sa Boltonim, Fulhamom i Sunderlandom, a nadati se nekom kiksu Aston Ville, Tottenhama i Evertona pa da se uljučimo u borbu za mjesto u Kupu UEFA ili Euroleague kako se ona već sve ne zove sad. Stizanje Manchester City-a na četvrtom mjestu bi bio nedosanjani san, a borba za prve tri pozicije na kojim se naravno nalaze Liverpool, Chelsea i Man Utd bi bilo sfera Isaka Asimova, Spilberga i ostalih magova naučne fantastike.
Naravno ova sezone pripada Liverpoolu koji će „konačno“ sovojiti prvenstvo, Manchester Utd koji će „ponovo iskazati dominaciju“, i Chelsea koji će dokazati da „para vrti đe burgija neće“. I naravno ovo će biti sezona u kojoj će Ludi Arsne konačno rasturiti Arsenal.

I najvećem blećku, bilo je jasno da kad ode Adebayor, u Arsenalu neće imati ko golove davati, a još kad mu se pridruži u autobusu Toure, eto ti ga na, nema nas više ko ni branti. Totalna propast, ima da završimo na dnu dna. Kad se još prisjetimo da je umjesto svih silnih zvijezda na tržištu loptačkih artikala AW odlučio kupiti „nepoznatog & nepotrebnog“ Vermaelena svakom je bilo jasno „ a sad adiiioooooooooooo“.

Da će ovo biti ponižavajuća sezona za Arsenal postalo je jasno odmah na početku, jer naravno nismo mi 16 golova u prve četiri utakmice dali zato što smo dobri, nego samo zato što smo igrali sa lošim timovima. A, em, što su loši, em što nama samo defanzivni igrači postižu golove, e nemože to tako, to se ne pika.
Još sa dva poraza u džepu iz Manchester Twins, jasno je bilo da je ova sezona propala.

I to je tako ako ćete više vjerovati „novinarima“ nego vlastitim očima. Stvarno stanje je malo drugačije.
Nakon 18 odigranih utakmica, Arsenal je zabio 51 gol i trenutačno je ekipa u najboljoj formu u EPL, a sudeći prema posljednjim rezultatima CL-a i liga petice i na Starom kontinentu.
No prerano je za pravljenje ražnja jer Zec ( a nije moj ratni drug Bubo, nego onaj dugouhi, kratkorepi žmirko iz crtića)  je još uvijek u šumi, i teško da se iz novembra vidi majski rasplet. No neke stvari se zasigurno izdvajaju i mogu polsužiti kao pokazatelji.
Prostim poređenjem sa prošlom sezonom, vidi se da imamo 4 boda više u odnosu na naše protivnike koji su osvojili manje bodova iz više utakmica u istom periodu.
Dok smo prošle sezone u ovom periodu bili rastrešeni i pobjede su bile više plod blistavih momenata pojedinaca, a kao tim izgledali smo „slabašno“, u ovoj sezoni svaka karika lanca, je podjednako jaka i podnosi i najveće terete.

Dok smo prethodnih sezona bili opterećeni traženjem najkomfornije formacije koja će sačuvati i lijep nogomet a i biti efikasna (priznat ćete nije nam se dalo prošle godine), ova sezona donijela je totalnu transformaciju, tim se konačno uklopio, i sve varijante u napadu su položene. Nema više tog tima koji će izdržati 90 minuta pritsika, jer taj pritisak više nije jednoličan nego je konstantan i dolazi sa svih strana. Čak i ulasci Gallasa i Vermaelena preko sredine koji unose pometnju kod zaključanog protivnika.

Da biste shvatili o čemu govorim moram vam objasniti, za one koji to ne znaju, šta je to Actim Index. EPL odnosno Barclays već par godina ima sklopljen ugovor sa kompanijom Actim koja se bavi sportskom statistikom. Sportska statistika nije kladionička statistika i ne bavi se trivijalnošću, tipa , ko je kad pobjedio i u kojoj minuti padaju golovi, nego se ova statistika bavi učinkom igrača na terenu. Oni prate sve ono što mi ne vdimo, jer kao gledaoci mi pratimo (mi ili kamera) loptu i ono što se dešava oko lopte, dok više od 90% utakmice i dešavanja na terenu nismo svjesni. Elem, Actim se bavi svim segmentima igre, presječeni pasovi, tačni pasovi, klizeći startovi, oduzete lopte, šutevi. Pokrivenost terena, pretrčana distanca, agilnost na terenu i tako dalje i tome slično.
Kava je bila naša prošla sezona, najbolje govori podatak, da je najbolje rangirani igrač Arsenala bio Denilson (vjerovatno bi se tu našao i Arshavin, ali pošto je rus došao u januaru, jasno je da nije mogao ući u ozbiljinu konkureniciju). Koliko je ova statistika u pravu najbolje se osjeti i na tome što naša najveća boljka u ovom trenutku i jeste nedostatak Denilsona kao nekakve zakrpe za Songa i alternativnog razigravača kad stane Cesca.
No vratimo se na ovu sezonu, u trenutačnom poretku Cesc Fabregas je najbolji igrač EPL, odnosno najbolji vezni igrač lige, Vermaelen je najbolji defanzivni igrač, dok je Gallas na četvrtoj poziciji i zajedno sa Fabregasom i Vermaelenom je u konkurenicji za Tim Sezone. Zbog nesto sporijeg starta, Robin van Persie je „tek“ na trećem mijestu u poretku napadača, ali je samo pitanje dana kad će i on zauzeti poziciju koja mu pripada.
Vrijedi pomenuti da na listi „top 10“ veznjaka i Diaby zauzima sasvim solidno 7-8 mijesto.
Sve su to pokazatelji trenutačne snage Arsenala, ali ovo još uvijek nije sve, četiri ključna igrača Arsenala, takođe, tek trebaju da se u punom kapacitetu uključe u igru. Jer niti Walcott, Nasri i Rosicky jos uvjek nisu potpuno fit, a eksplozija Arshavina se tek ocekuje, kad jos pridodate da na terenu jos uvijek nismo vidjeli ništa od Eduarda ili Vele, jasno je da ovaj tim može ciljati visoko.
Naša rak rana dosadašnjeg dijela prvestva jeste veliki broj primljenih golova, koji su, hajde da budemo iskreni bizarni, ali je i činjenica da smo polovinu ovih utakmica igrali sa rovitim Almuniom i trećim pikom, Manoneom, što poprilično daje razloga da se nadamo da će stvari samo ići na bolje.

Sve do utakmice sa Lowley neighbours, nisam bio siguran u psihičku snagu tima, fizička snaga (kvalitet) nikad nisu ni bili upitni. Ali nakon što je bez problema zaustavljen Harryev voz, koji je bio do tog momenta jedan od najubojitijih u EPL jasno je da će ova sezona dobiti svoje mjesto na listi trofeja na Emiratesu i da će 2009/10 biti upisana.

PAS BIO KO SLAGO