Priča Topnika sa Topčidera
Nakon žrijeba grupa za ovogodišnju Ligu prvaka i saznanja da je voljeni Arsenal u grupi sa Partizanom samo mi je jedna misao bila na umu-SAD ILI NIKAD. „Ko zna kada će više Arsenal doći tako blizu. Ni trenutka nisam pomišljao da propustim ovu priliku.
Odmah sam pozvao prijatelja koji pak ima neke prijatelje u Beogradu da pokušam nabaviti karte. Ali saznanje da se prodaju u paketu sve tri ulaznice nije ulijevalo nadu. No bio sam spreman i na to.
Nakon toga namjeravao sam otići do Beograda bez ulaznica pa ih pokušati nabavati na dan utakmice, makar i ne uspio, ali nisam želio ne pokušati. Nikad to sebi ne bih oprostio.
Ali kada nešto silno želiš i Bog pomaže.
Svakodnevno sam pratio dešavanja na forumu i bio presretan kad se javila mogućnost da Udruženje dobije nekoliko ulaznica od kluba. Odmah sam se javio „nadležnima“ da sam zainteresiran. Šanse da ću se te noći naći na Topčideru su rasle kao i uzbuđenje.
Kada je na forumu objavljen spisak sretnika koji su dobili karte i kada sam svoje ime vidio među njima mojoj sreći nije bilo kraja. Isplanirao sam svaki i najmanji detalj puta i s nestrpljenjem iščekivao utorak.
Došao je i taj dan. Nikad neću zaboraviti taj 28. septembar. Te noći spavao sam samo tri sata. Nikad se lakše nisam odvojio od jastuka. Nakon jutarnje kafe otišao sam na benzinsku pumpu i rekao „sipaj do vrha!“ Iz Goražda sam se sa rođakom zaputio ka Beogradu. Vjerovali ili ne-„golfom dvicom“. Znam, sad ćete pomisliti: „luđak“. Ne ljutim se, za noć koja će nastupiti pretrpio bih i mnogo više.
Naša ruta išla je preko Višegrada, Užica, Čačaka, Gornjeg Milanovca do Beograda.
Na ulazu u Srbiju „nesporazum“. Graničar nas pita gdje idemo, a mi radosni i iskreni odgovaramo uglas:
„U Beograd.“
-„Na utakmicu je je li?“
-„Aha.“
-„Grobari?“
-„Nee, Topnici.“
Da ste samo mogli vidjeti njegovo začuđeno lice.
Nakon pet sati vožnje po izuzetno lijepom vremenu ugledali smo glavni grad Srbije. Dogovor je bio da se svi nađemo u centru grada i da zajedno sa Gunnerima iz Srbije i Hrvatske krenemo put stadiona. Tako smo i učinili. „Golfa“ smo ostavili na Slaviji i otišli piti kafu čekajući daljnja uputstva. Onda opet iščekivanje koje će se isplatiti. Napokon dobijam sms od Eska, alias c-webb, sa uputstvom gdje da se nađemo da preuzmemo karte. Objasnio sam mu kako da nas prepozna: „Čekamo vas u Knez Mihajlovoj kod fontane, pušimo cigare i držimo crne jakne preko ruke“. Nedugo zatim, prilaze nam tri tipa i obraćaju nam se bosanskim jezikom, sarjevskim akcentom. Primopredaja karata obavljena je „iz džepa u džep“. Dogovorili smo se da se oko pet sati nađemo na „Skadarliji“ odakle ćemo svi zajedno krenuti ka stadionu.
Beograd je zanimljiv i velik grad. Ima se šta vidjeti, ali nas nisu zanimale historijske znamenitosti ovog grada.
Oko pet sati poslijepodne ponovo smo se sastali i otišli do kafea u kojem se okupljaju beogradski Topnici. Atmosfera je bila nestvarna. Topla dobrodošlica i prijateljsko rukovanje kao da se znamo godinama. Momci iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine ujedinjeni pod crveno-bijelom zastavom. Nestvarno, nadrealno, neopisivo i neprocjenjivo. Samo jedno ime, jedna vjera, jedna nacija-Arsenal. Kamo sreće da se svi ugledaju na nas.
Krećemo ka stadionu. Prvobitno je bilo planirano da se krećemo u manjim grupama kako ne bismo izazivali pažnju, ali od toga nije bilo ništa. Grupa od pedesetak momaka bez vidljivih obilježja ulazi u tramvaj. Nikome ništa nije jasno.
Ovaj dio puta izgledao je rutinski sve dok na jednoj od stanica nisam ugledao momka sa pajserom u rukavu. Ulaze u tramvaj, njih desetak kako sam prvobitno mislio i počinje naguravanje. Iskren da budem, obuzeo me strah. Ne toliko zbog mogućih ozlijeda, dobijao sam batine i prije, već zbog komplikacija koje bi mogle uslijediti. Nisu mi bile na hatru modrice, izbijeni zubi, polomljene kosti nego policija, privođenje, zadržavanje, deportacija ili, da skratim-povratak kući bez odgledane utakmice.
Na sreću situacija se smirila i klošari su izašli. Neko reče da ih je bilo dvadesetak, a „problem“ su riješili naši domaćini.
Pola sata kasnije dolazimo pred sjevernu tirbinu Partizanovog stadiona. Ispred ulaza policajci na konjima. Na ulazu „Arsenalovi“ redari koji govore „british english“. Pogodite na šta me to podsjetilo! Zamišljao sam da ulazim na Emirate.
Ulazimo na tribinu. Stadion prepun. Nas (po mojoj procjeni) 1500 do 2000. Navijamo kako znamo i umijemo. Čekamo izlazak igrača. Pored mene dva kineza s desne strane, tri bosanca s lijeve; tri engleza iza mene, pet bugara ispred mene. Kako je lijepo biti Topnik. Himna lige prvaka i izlazak igrača. Pokušavamo ih raspoznati i izgovaramo njihova imena. Fabianski, Gibbs, Djourou, Sagna, Squilaci, Song, Rosicky, Denislon, Arshavin, Wilshere, Chamakh, Nasri, Vela, Clishy…I naravno, tata Wenger.
Dugo nisam bio svjestan da gledam sve te momke uživo. Nije mi ni naumpalo da nema Van Persija, Fabregasa, Walcota, Vermalena. Bilo je važno da gledam Arsenal. Navijali smo koliko nas grlo nosilo i koliko smo znali. Zezao nas je akcenat, ali nema veze. Englezi su počinjali pjesme, a mi smo ih završavali. Grobari su napravili prelijep ambijent, ali moje oduševljenje je bilo usmjereno drugdje. Kretanje rezultata neću opisivati jer ga svi znate, a meni uopšte nije bio važan. Zapamtiću samo prvi gol jer je bio u Arsenalovom stilu i odbranjeni penal Fabianskog jer mi je na trenutak vratio nadu da imamo boljeg golmana od Almunije. Meni je samo važno da sam se našao tu i uživo gledam i navijam za Arsenal. Stekao sam „topničko punoljetstvo“ i s ponosom se smatram potpunim Topnikom.
Želio sam da tekma potraje još koji sat, ali morao je doći kraj.
Vraćamo se do parkinga na Slaviji, „golf nas čeka“, a na vjetrobranskom staklu kazna za prekoračenje vremena (dozvoljeno vrijeme parkiranja 2 sata) parkiranja u iznosu od 1700 dinara. Nikad je platiti neću. Ostavio sam uplatnicu za uspomenu.
Nisam spavao 24 sata, ali sam potpuno zaboravio na umor. Moj rođak Suljo je iz auta uskočio u radničko odijelo.
To su BH Gunneri…
Kako bi vam još bolje dočarao atmosferu koja je vladala među našim Topnicima u Beogradu, Emin je sa vama odlučio podijeliti i nekoliko slika !
UŽIVAJTE!
Zabranjeno je preuzimanje slika bez dozvole autora!
