VICTORIA CONCORDIA CESC

Ljeto je godišnje doba kad nam na male ekrene doputuju reprize latino safunica u kojma slijepi Sandro od ljubavi progleda i spasi svoje nerođeno dijete iz kandži alapače mu od dajdžinice, koja je riješila svim silama da otme porodično bogatstvo. Tu ni kriv ni dužan ograiše dajdža Hoze kojem dinca neke sihre uvali pa on padne u komu. Al’ kad se naš ćoro Sandro naoruža očinjim vidom i krene u osvetu sve se u nekoj 354 epizodi naravna i svi sretni i zadovoljni. Ukoliko mislite da su mi vrane mozak popile i da bi umjesto za Glas Topnika trebao pisati za pregled programa, varate se.

Evo nama ovo ljeto donese našu omiljenu latino sapunicu zvanu El Izboritos Katalunja, u kojoj glavni junak nije obnevidjeli Sandro al sličnosti su više nego očigledne. Naime vajni junak ove sapunice ima za cilj od zlog bogataša Arsena preoteti davno izgubljenog sina Francesca. Šeto tako jednom Sandro sa malim Francescom i stao pored aščince da mu kupi kojekakvih zijafeta, al dok se on bavio cijenjkanjem, naiđe zloćo Arsene i malog Francesca namami hošafom i tufahijama. Čiča miča, gotova priča…. E nije.

Prolazile godine, bol u scru rastao pa je Sandro hodao svijetom tražio svog Francesca, čak je i brodom putovao do Manchesetra i uz pomoć Herloka Šolmsa našao drugog izgubljenog hudnjaka Pikačua Extended, koji je radio kod zlog Crvenonosog Alekse. Ali ne, neće se smiriti naš Sandro u sljedećoj epizodi će on otići i dalje.

Elem, tako nekako meni zvuči sve ovo što se dešava oko Cesca i Barce, i sve i jeste jedna ogromna sapunica. Tačnije balon od sapunice, koji prije ili kasnije treba da eksplodira Cescu u lice. Medijska haranga je pokrenuta mnogo ranije i za cilj ima samo jednu stvar, da Fabregasa pretvori u novog Adebayora. Da ga izmanipuliše do te mijere da navijači na Emiratima zvižde na svaki njegov pogrešan potez i pitaju se da li je on možda u glavi već Barcelonin igrač. Sa druge strane Barca pokušava izmanipuliti navijačima Arsenala, i nastoji ih ubjediti kako je Fab već njihov, samo oni to ne znaju.  Na taj nači žele izazvati reakcije koje će natjerati Cesca da se osjeća odbačenim i da sam zatraži transfer.

Svaki potez koji puvuku španski mediji ili igrači i uprava Blaugrane, ništa je do pritisak na Fabregasa, igranje na najpatetičniju kartu, na emocije, na dijetinjstvo i tako dalje i tome slično. Evo jutros čitam, kako je i Lieonel Messi, taj stari katalonac, pozvao Cesca da mu se pod obavezno pridruži u njihovom zajedničkom Katalonskom ognjištu…. Viska Barcelona, Viska Katalunja. Smio bih se zakleti da Pep Guardiola taj stari kinooperater već sprema bar jedno dva tri filma koji će motivisati Cesca da sa žarom u scu grije klupicu.

Cijela ova halabuka nije usmjerena ka Arsenalu i nije joj cilj privoliti klub na prodaju, nego je direktno usmjerena na  Cesca i želi da ga natjera da sam zatraži transfer. A pretpostavljam da je to i jedini način na koji bi Uprava i Wenger prodali Fabregasa. I tu se više i ne radi o pjačavanju redova, jer Barca je, mora joj se priznati, tim sa najmoćnijim srednjim redom koji je hodao fudbalskim travnjacima zadnjih 10 godina, nego se radi o čistoj potrebi da se očuva mit o FC Barceloni, “Zaštitniku Katalonskih vrednota”. Isfucano kao i nacionalističke ideje 90tih.

Da je Barci istinski stalo do Fabregasa, njihov nastup bi sigurno bio suptilniji i vodilo bi se više računa o njemu, a manje o samodopadnom imidžu koji su stvorili u svojoj glavi, o timu koji može sve i može kupiti svakog (ma koliko se trudili da budu drugačiji, svakog dana u svakomo pogledu sve više liče na Real, možda će se u budućnosti i zvati Real Barcelona, a El Clasiko će se igrati između Real M vs Real B).

Jer kako drugačije objasniti ponašanje čelnika Barcelone kojima je rečeno prije 6 mjeseci, “Cesc nije na prodaju”. Pa im je onda rečeno prije tačno dva mjeseca “Cesc nije na prodaju”. I na kraju uoči samog finala odbijanje da se satsane sa Barcnim čelnicima od starne Le Bossa nije moglo značiti ništa drugo do “Cesc nije na prodaju”. Dakle tri puta veliko NE. Sad pitanje za upravu Barce, koji dio riječi “NE” ne razumiju?

Ovih dva mjeseca  su se pretvorili u noćnu moru za Fabregasa i u novonastaloj situaciji najveća žrtva je sam Cesc. Fabregasu se i pored svega mora odati priznanje na načino na koji se on nosi sa svime tim. Ni jednog momenta Cesc nije oskrnavio imidž kapitena Arsenala. I za sve nas koji smo dovoljno mudri da zbrojimo 2+2 jasno je ko je Cesc i kome on pripada. Pokazao je to i na kraju finala svijetskog prvenstva kad je kapitenski prišao Robinu, umjesto da potrči u zagrljaj subraći po DNK.

Neke od nas zasigurno nervira to što Fabregas ne želi da direktno kaže bilo šta, ali moramo razumjeti da prije ili kasnije Cesc želi karijeru nastaviti/završiti u Barceloni, pa prema tome nema namjeru zadnjicomo vrata zatvarati. U svakom slućaju, za mene je on u toku ovih mjeseci dovoljno puta pokazao da je “naš” i da mu Barca nimalo draža od nas nije. Sad je i na nama da mu pokažemo da ga mi volimo & poštujemo koliko i Barca. Pa neka odluči što mu drago.

Dakle ako misli da je tamo negdje na Kamp Nou zelena trava zelenija nego na Emiratima, i ako će se tamo osjećati bolje i sretnije, čemu patiti čovijeka. Ako će mu srce i duša biti na Kamp Nou a samo tijelo na Emiratima, nama to ne treba. Ali ćemo sigurno biti presretni da ga gledamo kako zajedno sa Robinom podiže pehar pobjednika EPLa za 2010/2011. Ako on neće biti sretan, onda bolje je da ode i da ga neki drugi put, u nekom drugom takmičenju dočekamo kao Velikog Henry-a proljetos.