Wenger, Arsenal i još ponešto…

Treći je august. Zapravo sada je već četvrti jer sam duboko zagazio u jutro kada sam odlučio da napišem nešto što bi kao trebalo vratiti moju vjeru u ovaj poljuljani Arsenalov tim.
Namjerno kažem „tim“ jer Arsenal nije skupina preplaćenih igrača koji jedva čekaju odlazak iz jednog od najboljih engleskih klubova, Arsenal je kroz historiju gledano mnogo više od onog što mi danas gledamo. I o epitetu najbolji bi se dalo raspravljat jer naši igrači već godinama ne žele da nas dovedu do osjećaja ponosa kada znaš da si ustvari najbolji tim. Jednom riječju ne mogu da nas odvedu do trofeja Premiershipa ili Lige Prvaka. Svaka čast FA kupu, ali Arsenal nije tim koji se smije zadovoljiti osvajanjem trofeja kakav je FA kup. Naravno isto natjecanje može biti dodatni bonus uz već osvojeni Premiership ili Ligu Prvaka pa da se tako možemo pohvaliti da smo osvojili „double“ ili „treble“, ali Arsenal nikako nije klub koji bi se zadovoljio FA ili Carling Kupom. Pa makar u jednoj sezoni osvojili oba natjecanja. Sada kada sam to naglasio i više no što treba da krenemo dalje.
Tekst sam počeo pisat jer sam primijetio da više apsolutno ne vjerujem u ovu skupinu igrača koju predvodi Posljednji Mohikanac, gospodin Arsene Wenger. Posljednji Mohikanac kažem čisto iz razloga jer me Wenger neodoljivo podsjeća na posljednjeg trenera u svijetu nogometa koji se bori za ljepotu igre, a ne samo za novac. I kada shvatimo da je u današnjem nogometu jedan Denilson ili pak jedan Joey Barton, osoba koja je zaradila milione i milione funti onda shvatamo da je Wenger zaista upravu. Ali Wenger zaboravlja jednu malu sitnicu, a to je da je on uposlenik Arsenala i da je on osoba koja ovaj klub mora odvesti do trofeja. Kako se nova sezona bliži pokušat cu da vidimo gdje osnovni problem.
Prije svega ODBRANA. Odbrana nam je htjeli mi priznati ili ne, jako nekvalitetna i totalno nešampionska. Krenimo od mjesta lijevog beka. Clichy je prodan u City za sitnih 7 miliona funti. Na njegovo mjesto stigao je Traore sa pozajmice iz Juventusa gdje nije baš briljirao. Osim njega imamo i Kierana Gibbsa koji će po Wengerovim riječima biti prvi izbor za lijevog beka i odlučeno je da se ne dovodi pojačanje na ovu poziciju. Jedna stvar je sigurna, a to je da mi ne znamo kako će se on snaći u ovoj ulozi, ali ono što sam dosad vidjeo kod njega nikako mi se nije svidjelo. Vrlo često se zaleti u napad i ne stigne se vratiti nazad i ostavi veliku rupu koju jedan od štopera mora pokrivati nekako. Još jedan minus su njegove česte povrede kao i činjenica da u odbrani baš i ne briljira i da se vrlo loše snalazi kad se postavlja ofsajd zamka. Smatram da bi Wenger trebao posegnuti u džep i dovesti sjajnog Bainesa, koji je po mom skromnon mišljenju trenutno jedan od najboljih lijevih bekova ne samo u Engleskom fudbalu nego i u svijetu. Krenimo dalje, Kos i Verma su dva odlična štopera. Koscielny vjerovatno ima najbolji pas od svih štopera koje sam gledao, dok je Vermaelen pravi vođa i odličan štoper također. Ali problem nastaje kada spomenemo Djouroua i Squillacija. Dok bi Švicarac definitivno mogao napredovati to se ne može reći za Francuza. Svi znamo da će oni ipak igrati jer suludo je očekivati da tandem VermaKos može cijelu sezonu izdržati na svojim plećima. Biti će tu povreda, kartona, suspenzija, bit će im potreban odmor. A tada na scenu stupaju štoperi koji imaju izuzetno lošu međusobnu komunikaciju i štoperi kojima svaka ekipa bez pola muke može utrpati gol. Kao idealno rješenje vidim štopera Boltona Gary Cahilla. Englez je, visok, ima fantastičnu igru kad su u pitanju prekidi, u zračnim duelima je skoro pa nenadmašiv i on bi bio istinsko pojačanje za ovaj tim. Ali pitanje je da li i Wenger misli isto. Desni bek je jako dobar, Bacary Sagna je gospodin Konstantnost, ali ipak najvjerovatniji odlazak Ebouea me brine jer bi Bacova zamjena onda postao golobradi Jenkinson koji nije dorastao zadatku, barem ne još.
Kako smo prošlu sezonu imali samo jednog zadnjeg veznog imperativ je bio i pojačati se na tom mjestu, ali Wenger je to mjesto ostavio za mladog Frimponga iz Akademije i iskren da budem, sviđa mi se ono što sam vidio od ovog mladića. Ima nevjerovatnu građu, veoma dobru tehniku za jednog destruktora i definitivno ne boji se protivnika.
Saga Fabregas ? Šta reći, a da već nije rečeno, koliko god pojedinci imali loše mišljenje o Cescu činjenica je da je on najkreativniji vezni igrač u svijetu fudbala. Ne Xavi, ne Iniesta nego Fabregas. Tako brojke kažu, a one definitivno ne lažu. Ne postoji igrač na svijetu koji bi ga mogao zamijenit u slučaju njegovog odlaska i bilo bi mi drago kada bi ostao, ali naš kapetan već neko vrijeme nije baš potpuno predan Arsenalu. Zov Barcelone, kluba u kojem je ponikao jači je od bilo čega i to je istina. Ko kaže da su novinarske laže i da je Cesc zapravo presretan u Arsenalu laže. I to laže samog sebe. Ako Cesc ostane to će biti odlična stvar za Klub, ali ako ode razumjet ću njegovu odluku, ali definitivno neću opravdat njegovo ponašanje koje je u zadnjih nekoliko mjeseci bilo sramno. Ukoliko nas napusti na tu poziciju mogao bi stići Juan Manuel Mata, sadašnji igrač Valencije. Drugi igrač koji bi nas mogao napustiti je Samir Nasri, ali ako mene pitate on je lahko zamjenljiv. Ima još godinu dana važećeg ugovora i nakon slučaja „Flamini“ nisam baš siguran da će Wenger opet rizikovati i ne prodati Nasrija ovo ljeto. Ukoliko Francuz ode, moguće je da novo krilo sleti na Emirates. Ali otom-potom.
Tako stigosmo mi do napada. A tamo je jedan čovjek apsolutni vladar. Robin van Persie. Fantastičan igrač, ali poput nekoliko svojih nizozemskih kolega igrač veoma sklon povredama. Toliko sklon da do sada vjerovatno nije bilo sezone u kojoj nije pauzirao najmanje 2-3 mjeseca. Njegova prva zamjena je Chamakh, čovjek koji će ipak silom prilika igrati zapaženu ulogu i čovjek koji po meni apsolutno nije dovoljno dobar da predvodi Arsenalov napad u pohodu na neki trofej. Ako želimo titulu trebat će nam mnogo bolji napadač od njega. Osim njega tu je i Bendtner koji je zapravo na rubu odlaska. Sretno mu bilo.
Put do osvajanja Premiershipa ili Lige Prvaka definitivno nije lagan, ali ako želimo biti pravi klub moramo se pojačati. I tražeći svoju vjeru dok sam pisao ovaj tekst dužan sam vas izvjestiti da je i dalje nisam pronašao jer sam skoro pa siguran da Wenger neće dovesti ni Bainesa ni Cahilla ni Scott Parkera koji bi nam unatoč godinama dao mnogo toga. Gotovo sigurno ni napadač bolji od Chamakha neće stići, a situacija sa Fabregasom i Nasrijem je toliko zbunjujuća da ni najveći optimisti više nisu sigurni da ovaj sjajni dvojac ostaje na Emiratesu. Arsenal je nekada bio veliki klub, ali ako smo na ovo spali, da se zadovoljavamo četvrtim mjestom i učešćem u LP i da se zadovoljavamo konstantnom prodajom naših najboljih igrača, ako smo postali filijala za velike europske klubove onda je jedna stvar jasna. Trener mora ići. Ja lično obožavam Arsenea Wengera ali ako nas njegova tvrdoglavost i inat koji je veći od bosanskog spriječavaju da okusimo slast trofeja onda je vrijeme da francuski stručnjak odstupi. Ja lično ću mu dati još malo vremena u nadi da će konačno uvidjeti svoje greške jer zadnje što želim vidjeti je da Wenger odlazi u penziju zapamćen kao čangrizavi tvrdoglavi starac koji je izgubio pojam o realnosti. Najviše bih volio da bude zapamćen kao trener koji je osvojio mnogo trofeja, koji je osvojio ligu bez poraza, koji je svoj život posvetio unapređenju nogometne igre.
Molim te Wengeru, dokaži da nisi za otpada i još jednom nas povedi prema slavi.
