Twitter feed
Postani clan

DŽEKOMANIJA

Hvalim te bože, pa ponovo rahatom mogu sagledati sportski dodatak dnevnika. Obzirom da je to jedino od informativnog programa što gledam, otkako su mi dojadili ovi što se satraše matematikom. Upalim TV, kad tamo političari-matematičari zabrinuti djeljivošću svega sa tri, poručuju mi kako ne treba ništa da se brinem dok je njih. Gladan i ponosan bit ću samostalan i nedjeljiv (bogami jedino je moj novčanik nedjeljiv, a i to samo zato što je prazan). Ovi drugi i treći mi javljaju kako zemlja u kojoj su moji rođeni i porođeni zajedno, sa gradom u čijem mezaru je moj prvi predak pokopan 1679 već vekovima i tisućljećima nisu moji, samo mi to nisu htjeli reći ranije. I, elem, sluđen, jedva dočekam sportski dodatak, bar nešto pametno da čujem. A tamo, Džeko u Manchesteru.

I ne samo to, nego me neki me šejtan natjera odem prošle sedmice na pijacu, a tamo sve pokaplaisalo od svijetlo plavih dresova sa brojem 10. Da nije hladno ko što jeste vjerovatno bi svaki drugi malac koji protrči mi mahalom imao jedan takav. Ali eto hladno pa ih još ne nose. A ima ih na stotine po pijaci, i na svakom piše Đeko, valjda shvatili prodavci da je kriza finasijska pa pojeftinili manjim brojem slova. Ko što je svaki crtić o Eustahiju Brziću najbržoj zmiji na svijetu počinjao sa “Zmijoljupci zdravo, zdravo”, tako su i sportski prilozi dnevnika rahatom otpočeti mogli sa “Džekoljupci zdravo, zdravo”.

Ponosan sam i ja na Edina, i drago mi je što nam se zemljak dočepao nebeskih visina Premiershipa. Jer ne smeta meni Džeko nego nagla poplava Džekoljubaca i svega što uz to ide. Upalim TV da sagledam sportski prilog kad tamo Uposlenik Statističkog Zavoda, privremeno raspoređen u sportsku redakciju nadugo i naširoko razglaba o novoj armiji navijača Citya. I kako je Edinov dolazak priskrbio istim ogromnu popularnost u BiH, makar on iz pouzdanih izvora zna da je United najpopularniji engleski klub u BiH (jel mu iko javio da organizovano ne postoji navijačka skupina ovog tima u BiH?). No jeli ravnoteža će se uskoro poremetiti jer će svi bosanci listom početi da navijaju za ovaj drugi, njegovim riječima, “veliki” klub iz Manchestera. Iz pouzdanih izvoram, ja opet, znam da City nije velik nego bogat, a to baš i nije isto. Da bi bio bogat trebaju vam pare, da bi bio veliki uz pare vam treba i po koji trofej, po mogućnosti osvojen u zadnjih 50 godina.

I sad je odjednom svaka šuša našla za važno da se malo ukaže na TV i objasni kako je baš on zaslužan za Edin uspjeh. Evo svaki dan očekujem kako će na TVu intervjuisati ili pokazati prilog o teti koja je Edinu još u osnovnoj prodavala bureke i kako će nam ona objasniti da naš Džekson ne bi bio niko i ništa da mu ona nije davala jedan zvrk bureka više. Džekin uspjeh je, nažalost, samo uspjeh pojedinca koji je Bosanac, ali nažalost nije usjpjeh “nacije”, jer na žalost Edin nije proizvod bosanske nego češke i njemačke škole fudbala. I možda bi trebali da se zabrinemo zašto je to baš tako. Naša je sreća pa Edin više voli svoju nego komšijsku avliju, ali moramo staviti prst na čelo, zašto i zbog koga svi igrači rođeni ovdje ne djele isto mišljenje. A bogami i zašto se ne odnosimo isto prema svima. Pričajte šta hoćete ali Subotić je moj koliko i Džeko, a bogami Ćorluka. A neka se stide oni zbog kojih su njih dvojica odlučili da igraju za koga igraju i što su morali otići od svojih kuća. I da me ne shvatite pogrešno isto mislim i za Marka Marina i za Zlatana Ibrahimovića i ine, nije ni bitno kako se zovu, nego zašto ne igraju za našu reprezentaciju. No to nije tema.

No, kakve sad Džeko veze ima sa Arsenal BiH, ima, i to velike. Ovih dana prava je poplava bosanaca na stranicama Cityevih navijača, i svi se odjednom kunu u građane. Zato mi je drago što Edin nije završio u Arsenalu. Nas u Arsenal Bosnia (a bogami i Hercegovina) SC ima koliko nas ima. Sasvim dovoljno da se osjećamo komforno i ponosno, jer znamo da smo zajedno prošli i dane kad smo strahovali za plasman u CL i dane kad smo (bar smo mi tako mislili) zasigurno plovimo prema tituli. Za svakog od nas, kojeg sretnem na forumu bez obzira kojoj struji pripada smijem ruku u vatru staviti da je pravi Gooner i da sanja Arsenal. I nebih ni volio vidjeti lica koja su šminkerski svratila zato što vole Džeku ili bilo koga. Ili voliš Arsenal ili …ima brate fan klubova pa bujrum.

Nemojte me pogrešno shvaititi, volim ja Edina, dao bog, pa će jednog dana biti najboji strijelac Premieshipa (samo što je meni ovih dana malo priječi Robin van Persie). Ali me silno frustrira ova navala obožavanja Manchester Citya i veličanje tima koji je, pa tek prolazna epizodica engleskog fudbala. Nedavno sam bio kod komšije njegov mali već ima Cityev dres sa Džekinim imenom, no na izlasku, ugledah zeleni Wolfsburgov, koji sad služi kao tarač na ulazu u podrum. Takva sudbina čeka i Cityev. Eto zato mi je drago što Edin nije došao u Arsenal, jer znam da crveni dres topnika nikad neće biti tarač u nekoj seoskoj avliji.

Posted in Glas Topnika