Winds Of Change

Nešto malo više od mjesec dana, dijeli nas do početka nove sezone. I mislim da je sada pravo vrijeme, da napravimo analizu prethodne i da pokušamo naslutiti šta nas to čeka u nadolazećoj sezoni. Naravno, osvrt na sagu o Cescu i Nasriju je neizbježan. Kao i potrebna pojačanja i mogućnosti našeg kluba da to uradi. Zato predlažem da se ugodno smjestite, i šou moze da počne ! Pa krenimo …

Šta reći za prošlu sezonu, a da se bitno razlikuje od priča vezanih za prethodne sezone ? Par ključnih riječi se konstantno ponavlja : povrede, odbrana i karakter ! O povredama mi ne pada na pamet da pišem i jadikujem, kao neka starica u busu, koja postane dosadna poslije samo par trenutaka. O našoj odbrani, zanju i vrapci pokraj Emirejtsa. Pa i sam Venger je morao priznati da nam nedostaje snage i visine. Pa koliko smo samo pogodaka primili iz prekida ?! Ali i to se da nadoknaditi. Ono što me istinski brine i predstavlja krucijalan problem jeste karakter naše ekipe. Nepostoji ta odlučnost i požrtvovanost koja je neophodna za velike stvari. Kamo sreće da su svi kao Sanja, Tomas, Vilšer i Van Persi. To se najbolje vidjelo u utakmicama kada gubimo od prosječnih timova. Cesc samo obori glavu i odmahuje, a Robin se gore kida i pritišće ne samo stopere nego trči i do golmana. Sjećate se onog crvenog kartona od pretprošle zenone, kada je gurnuo protivničkog golmana, samo zato što je ovaj počeo da odugovlači ? E takvi su nama igrači potrebni! Sjetite se finala lige šampiona kada su igrali Liv'pool i AC Milan. Rezultat na poluvremenu 3 : 0 za Milan, i onda veliki povratak za Redse. A naši igrači ne mogu zadržati četiri gola prednosti nad Njukaslom. Odlaskom Vijere i Galasa, mi oupšte nemamo pravog kapitena. Nekoga, tko će se izgalamiti kada počnu glupiranja na terenu, i odstupanja od taktike. Nekoga, tko će podići moral ekipe kada rezultatski zaostajete za protivnikom. Jeste li nekad vidjeli Cesca da se izderao na Djurua, ili Sanju, ili pak na Van Persija. Nikad ! Iako je on naš najbolji igrač, ali mu nedostaje autoritet. Sa tim se čovjek rađa, živi i umire. Imamo par takvih igrača, poput Robina i Vermalena. Kao i onih mlađih – Vilšera i Sčeznija. Nikad mi neće biti jasno, zbog čega je Venger tako omalovažio kapitensku traku. Pa ove sezone, nosio je ko je stigao. Čak su Rosicky i Skilaći imali jednom tu privilegiju. I to je nešto na čemu će se morati poraditi, i to debelo.

Svi pričaju kako nam to nešto malo nedostaje, ali niko neće da kaže šta. Ili stvarno ne znaju, ili neće da se suoče sa istinom. Ako je cijena uspjeha skidanje kapitenske trake, dosadašnjem kapitenu, onda je to mala cijena. Jer, bilo ko da je on i ako klubu želi najbolje, morao bi se složiti sa takvom odlukom bez pogovora. Nadam se samo da će mo ga unovčiti ove sezone, i tako prestati unositi nemir među igrače i navijače. Otišao, nek mu je sa srećom, samo nas više ostavite na miru. Ako nismo zaslužili trofej, bar smo onda zaslužili taj neophodni mir.Kao što rekoh, iduća sezona nam kuca na vrata, a mi još nismo doveli ni jednog igrača. Osim Žervinja – čiji transfer toliko sakrivaju, kao da dolazi C. Ronaldo. Veliki problem Arsenala su kasni transferi. Pa čak je i bivši pomoćni trener Čelzija, Rej Vilkins, to izjavio. Što kasnije kupujete, sve vam je manje kvalitetnih igrača na rapolaganju, a cijene su veće. Pogledajte samo Manure. Kupiše golman, stopera, krilo i jos traže kvalitetnog veznjaka. A mi se očajnički trudimo da prvo zadržimo igrače. Zašto mi prvi ne napadamo ?! Zašto mi ne pošaljemo ponude za njihove igrače ? Mislite li da bi se onda usudili poslati ponudu za Nasrija ?!! Malo sutra – rečeno prostim jezikom našeg naroda. I zbog čega već jednom ne počnemo da kupujemo igrače sa ostrva ? Istina da su ti igrači skuplji, ali sa razlogom. Ti igrači nisu vizionari i tehničari, ali su fizički i mentalno jači, a na povrede otporniji. Tehničara imamo koliko hoćete, ali nam nedostaje druga strana medalje. I ako se to ne ostvari u ovom prelaznom roku, onda ću po prvi put postati skeptik, na samom startu sezone. Bar će razočarenje biti manje.

Narednih mjesec dana će označiti cijelu narednu sezonu. Kakvi budemo tada, bićemo do vijeka. A sve ostalo je samo mašta, nadanje i strah. Maštanje o slavi, nadanje za uspjesima i strah od neuspjeha. Žao mi je što je ovaj tekst skeptičan, ali mi je drago što je krajnje objektivan. Pogledajmo isti u oči već jednom! Znam da je teško, ali je i neophodno – zar ne ?!