13 godina u Arsenalu

Na današnji dan prije punih 13 godina Arsene Wenger je postavljen za menadžera londonskog Arsenala. U to vrijeme relativno nepoznat široj javnosti, nije se moglo ni predpostaviti da će se ovoliko dugo zadržati na klupi Topnika. Njegova menadžerska karijera je krenula uzbrdo, kada je postao menadžer Monaca 1987, te ih doveo do naslova prvaka Francuske 1988. Uz titulu prvaka dodao je i francuski kup 1991, da bi nakon lošeg starta u sljedećoj sezoni bio otpušten. Na 18 mjeseci je otišao u japanski klub Nagoya Grampus Eight, sa kojim je osvojio prestižni Carski kup, te dignuo klub sa predzadnjeg mjesta među prva tri na tabeli japanske lige.

U međuvremenu je postao prijatelj sa tadašnjim predsjednikom Arsenala Davidom Deinom. Nakon odlaska Brucea Riocha u Avgustu 1996, dosta se špekulisalo po engleskim medijama da bi upravo Wenger mogao preuzeti njegovo mjesto. Gerard Houllier, tadašnji tehnički direktor Francuske nogometne federacije je preporučio Wengera Davidu Deinu u ljeto 1996. Klub je potvrdio imenovanje 28 Septembra 1996, a službeno je Wenger preuzeo Arsenal 1 Oktobra 1996. Arsene Wenger je tako postao prvi menadžer kluba izvan Velike Britanije i Irske.

Njegova prva utakmica na klupi Arsenala je bila pobjeda nad Blackburn Roversima 2:0, 12.10.1996, zanimljivo kluba protiv kojeg će i proslaviti jubilej ove nedjelje. U prvoj sezoni, Arsenal je završio na tabeli treći, ali se nisu plasirali u kvalifikacije za Ligu prvaka zbog gol razlike. U njegovoj drugoj sezoni na klupi Topnika uzeo je “Duplu krunu”, osvojivši Premier ligu i FA kup, te je tako drugi put u historiji Arsenal uzeo oba naslova. Ključ uspjeha bila je četvorka Tony Adams, Nigel Winterburn, Lee Dixon i Martin Keown, kao i Wengerovi novi igrači Vieira, Emmanuel Petit, Marc Overmars i mladi Nicolas Anelka u napadu sa legendarnim Dennisom Bergkampom.

Sljedećih nekoliko sezona su bile poprilično puste, iako je Arsenal bio jako blizu tituli u Premier ligi 1999, te su naslov izgubili za samo 1 bod od Manchester Uniteda, koji ih je izbacio i iz polufinala FA kupa u sudijskoj nadoknadi. Uz domaće neuspjehe, Arsenal je ubilježio poraz i u finalu Kup UEFA 2000 od ekipe Galatasaraya na penale, te poraz u finalu FA kupa 2001 od Liverpoola 2:1. Međutim svemu tome došao je kraj i u sezoni 2001/2002 Wenger osvaja svoj drugi “Double”, a za klub treći u historiji. Najljepši trenutak sezone je bila utakmica protiv Manchester Uniteda: Sylvain Wiltord je zabio jedini pogodak na Old Traffordu, kojim je Arsenal osvojio prvenstvo.

U sezoni 2003/2004 su osvojili Premier ligu bez ijedne izgubljene utakmice. Godinu dana ranije, Wenger je izjavio da je moguće da Arsenal prođe sezonu neporažen, što se na kraju i desilo. Sa još jednim osvojenim FA kupom 2005, Arsenal je osvojio Premier ligu tri puta i četiri FA kupa pod Wengerovim vodstvom, čineći ga najuspješnijim klupskim menadžerom. Na evropskoj sceni Wenger je doveo klub do najvećeg uspjeha u historiji plasiravši se u finale Lige prvaka 2006,  koje su izgubili od Barcelone 2-1.

Na dobrom glasu je i Wengerov talent da pronađe i razvije mlade perspektivne igrače, te ih pretvori u igrače vrhunske klase. Uveo je nove režime treninga i dijeta, riješio je probleme pijanstva i loše hrane. Također je sudjelovao u dizajniranju novog stadiona i premještanju na novi teren za treninge u Londonskom predgrađu.

Istovremeno na 13-godišnjicu svoje karijere menadžera u Arsenalu, Wenger je postao rekorder po broju dana provedenih na poziciji menadžera londonskog kluba. Prestigavši tako George Allisona, koji je naslijedio legendarnog Herbert Chapmana, te topnike vodio od 1934 do 1947 godine.

Oba ova jubileja Wenger će proslaviti u nedjelju protiv Blackburna, kluba protiv kojeg je i počeo svoju karijeru u Arsenalu.