Arsenal poražen na Bridgeu

Neigranje 5 prvotimaca bi se moglo uzeti kao izgovor, ali i sam menadžer je rekao da oni koji igraju moraju biti dovoljno dobri da pobjede u ovakvoj utakmici. I bili su. To je možda ono što ovaj poraz i pravi teškim za podnjeti. Chelsea je nastupio u gotovo kompletnom sastavu (osim Franka Lamparda) ali i pored toga nisu bili dominantni. Arsenal je imao svoje šanse i to u pravim momentima utakmice – u prvih 90 sekundi meča, prvo je Maroune Chamakh glavom poslao lotpu par centimetara od gola da bi nakon kornera koji je slijedio, Laurent Koscielny glavom prebacio gol sa nekih metar-dva.
I nakon toga Arsenal je izgledao poprilično dobro ali nije bilo nekih sjajnih šansi. S druge strane chelsea je igrao kako uvijek igraju protiv Arsenala – bez pravih šansi, fizički jako i poprilično smireno. Arsenal se dobro nosio na sredini terena ali nije bilo dovoljne spretnosti u napadu da bi se došlo do toliko željenog gola. I onda kako to obično bude, iz ničega i u najgorem mogućem momentu, Chelsea (čitaj Drogba) postiže gol. Još kad se doda da je to bio gol koji se postiže jednom u godinu dana onda to daje još veću dozu “deja-vua”.
U drugom poluvremenu smo gledali još odlučniji Arsenal koji je sada već dominirao utakmicom dok su se domaći opredjelili za kontra napade. Bilo je par odličnih polu-šansi a najbolju pravu šansu je propustio Maroune Chamakh koji je nakon kornera glavom šutirao metar od gola.
Kazna za neuspjelo iskorištavanje dominacije na terenu je stigla nekih 10-tak minuta pred kraj. Koscielny je faulirao Anleku na nekih 20-tak metara od gola a Alex postigao fantastičan gol iz slobodnjaka. Mora se priznati da je Arsenalov živi zid bio poprilično mrtav – Song se čak i pomjerio kako bi lopta prošla i završila u mreži. To je bio i kraj nadanjima da se iz ove utakmice može nešto izvući.
Još jedan duel sa jačim protivnikom Arsenal je izgubio. Još jednom su bili poprilično ravnopravan protivnik ali je falilo više “konkretnosti” u završnici da bi se postiglo nešto više. Možda bi stvari bile drugačije da je igrao puni sastav; možda bi bilo drugačije da je sudija svirao penal nad Chamkhom kod rezultata 1-0; možda bi bilo drugačije da je ušla ona šansa sa početka utakmice; možda…
Slijedi reprezentativna pauza pa onda dvije domaće utakmice – prvo Birmingham u Premier Ligi a potom i Shakhtar u Ligi Prvaka. Ne sumnjamo da će te dvije utakmice biti dvije visoke pobjede ali nažalost to će samo potvrditi da smo postali i ostali ekipa za male domete, za male utakmice.
Sastav: Fabianski, Sagna, Koscielny, Squillaci, Clichy – Diaby (od 70. Rosicky), Wilshere (od 81. Emmanuel-Thomas), Nasri, Arshavin (od 86. Vela) – Chamakh
Igrač utakmice (Arsenal) – Samir Nasri. Neznam zašto ali od svih igrača Arsenala, nekako je Nasri izgledao najspremnije i najviše mi se činilo da nema s kim igrati. Fabianski je imao solidnu utakmicu ali ništa posebno. Ono što je uradio i očekuje se od golmana Arsenala.
Momenat utakmice: Prvi gol Drogbe. Napadač Obale Bjelokosti nije uradio ništa za 90 minuta osim tog gola. Apsolutno ništa! Ipak, po starom običaju postiže gol Arsenalu iz ničega i osvaja bodove svojoj ekipi. Ne znam za vas, ali jedva čekam da ode u penziju.
Slijedi: Reprezentativna pauza pa domaći meč protiv Birminghama.
