Pitanje Prioriteta

I
tu pocinju problemi. Misljenja sam da je negdje u to vrijeme ‘Profesor’ postao
svijestan da su EPL i LP dva sasvim drukchija takmichenja, te da tim koji ima
dovoljno snage i izdrzhljivosti da osvoji EPL, ne mora nuzhno uspjeti u LP u
kojoj su stil i tempo igre ipak drugachiji. I sve mi se chini da od tada ‘Le
Boss’ pokushava napraviti tim koji ce osvojiti jedini veliki trofej koji
nedostaje Arsenalu, ali i njemu samom – titulu evropskog prvaka. Na zhalost
mnogih (prvenstveno domicilnih) navijacha, to ce se odraziti na nashe nastupe u
EPL u zadnje 4 sezone. Podsjetimo se da je u sezoni 2005/06 finale u Parizu
pratila Wengerova najslabija kampanja u EPL, u kojoj ce Arsenal osvojiti 4.
mjesto tek u posljednjem kolu, nakon onog famoznog Tottenhamovog ‘lazanja
incidenta’.

Arsenalovom posustajanju u ligi je svakako doprinijela i ‘perestrojka’
EPLa, sa dolaskom Romana Abramovicha na scenu. Ako je kupovina Chelsea FC od
strane sumnjivog ruskog multimilijardera u to doba izgledala kao presedan,
danas je to nazhalost praksa. Arsenal je preostao jedini tim iz ‘velike
chetvorke’ koji je u vlasnishtvu Engleza; do kada – ostaje da se vidi. Naravno,
izgradnja Emirata je dodala ekstra pritisak na financije kluba, pa je potpuno
jasno da je Arsene Wenger postupio ispravno kad je odluchio da ne AFC nece
slijediti put kojim su krenuli Chelsea, Man Utd, Liverpool i drugi engleski
timovi. Ja mu iz sveg srca aplaudiram na tako hrabroj i moralno ispravnoj
odluci.

Ali,
nakon zadnje dvije neuspjele kampanje u LP, moram se zapitati da li su
prioriteti Arsenalovog menadzera ispravni? Prije pochetka ove sezone, raspravljali
smo na ovim stranicama shta ochekujemo od predstojecih takmichenja. Tada sam
rekao da je nasha najbolja shansa EPL i to iz dva razloga; prvi je taj shto mi
je bilo jasno da je i Man Utd i Chelsiju prioritet ove sezone evropski tron,
jednostavno – kolichina novaca koje su potroshili na pojachanja je ukazivala na
to. Bez obzira na dominaciju u EPL u zadnjih 15 godina, Man Utd je samo jednom
postao prvakom Evrope i Alex Ferguson stalno ponavlja kako ce uciniti sve da barem
josh jednom osvoji to takmichenje, a nije tajna da je LP jedini trofej koji
Roman Abramovich zaista zheli. Kada se tome doda i Liverpool
koji je, kako smo vidjeli, ekspert za ovo takmichenuje, LP je izgledala
preveliki zalogaj za Arsenalov mladi i neiskusan tim.

Ali, drugi, jos bitniji
razlog zashto smo trebali priotizirati EPL ove sezone je taj shto nas je malo
ko uzimao za ozbiljno. I upravo tu je bila nasha najveca shansa. Puno je lakshe
izboriti pobjedu, narochito na strani, ako protivnik potcijeni tvoj kvalitet.
Dok je ostatak lige shvatio da Arsenal ozbiljno pretenduje na titulu prvaka,
vec smo bili u Decembru.
Potom
dolazi januar i prvi veci test za mladi Arsenalov tim, polufinale Liga Kupa
protiv sjevernolondonskih rivala, Tottenhama. AW ostaje dosljedan svojoj
filozofiji, te u prvu utakmicu ulazimo sa rezervnim timom.

Iako je rezultat od
1:1 davao
nekakvu nadu za revansh (barem na papiru), u realnosti sam po prvi put osjetio
strah ove sezone. Bilo je jasno da je Tottenham briljirao u prvoj tekmi i da
cemo se loshe provesti na njihovom terenu, ako otpochnemo utakmicu sa istim
timom. A upravo to se desilo. Uslijedio je debakl od 5:1. Arsenal je propustio
sansu da igra u finalu. Mnogi su samo slegnuli ramenima, tjesheci se da nas
ocekuju vece nagrade od ‘Miki Maus kupa’ kako ga ovdje podrugljivo nazivaju
navijaci ‘velikih’ timova. Ali, htjeli mi to priznati ili ne, te veceri na White Hart Lane-u
se rasprshila iluzija o kvalitetu Arsenalovog rezervnog tima. Gorka ironija se
poigrala sa Arsenalom i AW, jer je bash taj vikend kada se igralo finale,
Arsenal gostovao Birminghamu, u utakmici u kojoj ce Eduardo da Silva pretrpjeti
onu muchnu povredu. Sjecam se da sam pomislio; da smo se plasirali u finale,
danas ne bi igrali sa Birminghamom…

Ubrzo
ce uslijediti jos jedan debakl, ovaj put u FA Kupu, i to protiv Man Utd od svih
timova. Opet nas je vecina slegla ramenima, ukazujuci na chelnu poziciju u
ligi, te predstojecu tekmu protiv Milana u LP. A bash te dve utakmice protiv
jos uvijek aktuelnih evropskih prvaka ukazace na sav potencijal, ali i sve
slabosti Arsenalovog tima. Dva daleko najbolja nastupa u drugom dijelu sezone
bila su upravo protiv AC Milana, narochito uzvratni susret, koji i jeste
Arsenalov najbolji nastup ove sezone. Medjutim, svega cetiri dana kasnije
uslijedice hladan tush u vidu 0:0 protiv Wigana, treci remi za redom u EPL,
nakon Birminghama i Aston Ville. Arsenalov kapiten William Gallas je tom prilikom
izjavio kako je timu bilo teshko da se motivishe za tekmu protiv Wigana nakon
noci na San Siru. Ja jednostavno nisam mogao vjerovati shta chitam.

Alarm je
pocheo zvoniti. Zar je moguce da igrachima titula prvaka Engleske nije dovoljna
motivacija, pitao sam se. Potom nas je razocharao josh jedan remi, ovaj put
protiv Middlesboro. Umjesto ochekivanih 10-12 poena, Arsenal je osvojio svega 4
i nashih +5 se pretvorilo u -3. Usprkos tome, vecina navijacha je i dalje
ostajala optimistichna, napominjuci da Arsenal uvijek igra najbolje protiv
najjachih. No, statistika pokazuje drugachiju sliku. Ove sezone Arsenal je samo
dva puta uspio pobijediti kvalitetnijeg protivnika, 1:0 kuci protiv Chelsea u ligi, te
nezaboravnih 0:2 u Italiji.

Nakon poraza od 2:1 u ligi protiv Chelsea, sve su karte bachene na LP. Iako je
AW u javnosti govorio (i josh uvijek govori) kako cemo osvojiti ligu, njegov
izbor prvih 11 u EPL tekmi protiv Liverpoola nikako nije nosio istu poruku.
Vidjeli smo kako je zavrshilo. Ni tamo, ni vamo.
Uz
nebrojene kvalitete koje je suvisno ponavljati, Arsene Wenger u zadnje vrijeme pokazuje
znake slabosti, a najveca slabost je njegova opsesija Ligom Prvaka. Arsenal je
izgubio titulu prvaka ove godine, jer je nash trener umjesto ‘vrabca u ruci’
pokushao uhvatiti ‘goluba na grani’. I sve me je strah da cemo iz sezone u
sezonu posmatrati istu predstavu.

Onaj chant sa pochetka teksta se slabo ili
gotovo nikako vishe ne mozhe chuti na Arsenalovim utakmicama, a teshko da ce ga
navijachi pjevati u buducnosti, s obzirom da AW ochigledno ne tretira FA Cup
kao ozbiiljno takmichenje. Nadam se da ce se iduce sezone ta filozofija
promijeniti.

Mozda
sam ja u krivu, mozda ce se tim oporaviti fizicki i psihicki od razocarenja na
Anfieldu, mozda ce  u nedjelju pobijediti
Man Utd, te uz nekoliko povoljnih rezultata uspjeti doci do titule prvaka.
Kladionice daju kvotu 33 da ce se to desiti. Laka je ista kvota da ce
pobijediti na Euroviziji. Ja znam gdje ce moj petak zavrshiti. Nestrpljivo
ishcekujem 24. maj.

Komentari kao i uvijek na forumu: http://arsenal-bih.com/forum/index.php/topic,425.30.html