Ima li pilota u avionu?

Od renesanse vijernika, do januarskog otrežnjenja, februraskih strijepnji i martovskih nadanja, sezona 2009/10 se lagano kotrlja prema svome kraju. Samo nas 10 kola dijeli od momenta kad ćemo slavodobitno skočiti jedni na druge i u egocentričnom zanosu traljati nos onima što nam nisu vjerovali (vjerovali a- da Wenger nema blage veze o fudbalu, b- da je Wenger nogometno božanstvo koje može hodati po vodi i pretvarati istu u vino).

I dok se mi tako bavimo sami sobom i željom da Tim dokaže baš ono u što mi vjerujemo, polako smo počeli zaboravljati osnovni razlog zbog čega gledamo fudbal i što nas čini navijačima. Nismo li mi ovdje zbog Tima, ma ko mu bio na čelu i nije li naš „posao“ da podržavamo ovaj Tim, ma ko mu bio na čelu.
Obilazeći svijet na krilima interneta na svašta se čovijek namjeri i dođe do zaključka da ne pada snijeg da prekije brijeg no da svaka zvijerka pokaže svoj trag. Prateći analogiju, ne piše se blog da se informacija da, nego da svaki blećak svoje mišljenje iznese.

Čak sam naišao na komentar u kojem vrli Topnik kaže kako je najopsanije za Arsenal da osvoji nešto ove sezone, jer će onda Wenger sigurno ostati na svojoj stolici još dugo. Haloooooooo, čujemo li se, pa nije li to ono što svi želimo Arsenalu, titule? Oni što vjeruju da je Wenger samo stepenicu ispod božijih poslanika opet tvrde kako je dio Wengerovog masterminda gubljenje utakmica kako bi zavarao protivnike. Ajdeeeeeeee.

I ovu atmosferu mi prenosimo na sve, pa tako nakon svake utakmice, moramo nekog okriviti za nešto, jednostavno, moramo imati nekog da ga ispljujemo. Ako smo poraženi onda je to Wenger, ako smo pobjedili onda je to neki od igrača za kojeg smo procijenili da je najmanje dao no terenu, a ako smo kojim slučajem remizirali onda i jedni i drugi. Ako opet pripadate drugom navijačkom taboru, za sve pobrojano naći će te razloga da okrivite one druge. Od sudija, protivničkog tima, nefer igre pa do kolega Topnika koji zehru misle drugačije nego vi.

Dakle dragi moji Topnici, prst na čelo i upitajte se, šta je ovdje najbitnije, dokazati da ste/smo u pravu ili slika igrača Arsenala zagrljenih na centru koji proslavljaju još jednu pobjedu.

Onako, za kraj, o Toaletenhamu, (sorry lapsus mozgus, Tottenham). Harry Mađioničar (a nije Houdini) ove sezone će, konačno priskrbiti, ovom patuljčiću sa WHLa da igra važnu ulogu u EPLu. Ni manje, ni više, ali T'ham će vrlo lako odlučivati o prvaku. Utakmice protiv Arsenala Chelsea i Man Utd će vjerovatno biti jezičak na vagi, koji od ova dva giganta i jednog koji misli da to je, će u maju slavodobitno podići pehar osvajača Lige.

Sad Tottenham konačno može umrijeti sretan jer igra ponovo važnu ulogu u engleskom nogometu, a Harry rahatom može na zasluženi odmor u neki od Zatvora Njenog Visočanstva.