Hipnotizirani “Topnici” – probudite se!

Sezona 2010/11 je pri kraju. Fudbalski klub Arsenal iz Londona, nekada ponos i dika engleskog nogometa, a danas samo klub koji se svake godine bori za treće ili četvrto mjesto, završava još jednu neuspješnu sezonsku karavanu. Emirates (ponovo) ne zna za trofej, a klub je produžio post na još jednu godinu. Sada smo bez trofeja punih šest ljeta.

Kao i obično, sezona je krenula spektakularno, “rasturali” smo “velike” engleske i evropske gigante, tipa: Blackpool, Braga, Partizan, Shakhtar itd… Jesen je bila i više nego odlična, “gurali” smo na svim frontovima, a onda dolazi proljeće u kojem, jednostavno, naš plamen se ugasi. Arsene Wenger, menadžer Arsenala, je najavljivao pohod na četiri trofeja, tamo nekad početkom godine. Mnogi su “Topnici” vjerovali u tu obmanu i bili inspirativno hipnotisani od strane francuskog čarobnjačkog maga, ali, ja nisam! Pomislih, “pa kako će trener koji šest godina nije osvojio ni jedno jedino takmičenje ove sezone osvojiti četiri!?” Zaista je bilo apsolutno nerealno očekivati takvo što, jer to bi onda, doista, bio domen naučne fantastike. Ja sam vjerovao Arsenalu, ali nisam vjerovao Wengeru, Wengeru kojem nakon njegovog ličnog neupsjeha svi smetaju, od navijača do sudija, i svi su protiv njega. Patetično!

U FA kupu smo ispali u četvrtini finala, otprilike u onoj fazi u kojoj ispadamo redovno, svake godine. U Ligi prvaka nas je (ponovo) ponizila Barcelona, ne toliko rezultatom koliko igrom. Pa ljudi, u 90 minuta meča nismo imali šuta na gol! A onaj isti Wenger najavljuje napadačku igru. Napadačka igra u formaciji 6-4-0, besmisleno glupo. U Carling kupu, hm… U Carling kupu smo (opet) izgubili finale na prokletom Wembleyu, i to od “strašnog” Birminghama, koji se grčevito bori za opstanak u društvu najboljih.  I na kraju, gdje smo polagali najviše nada, u Premiershipu, ne da nismo osvojili titulu, izgubili smo i drugu, a sada, vjerovatno i treću poziciju, te nam prijeti odlazak u jadne kvalifikacije za Ligu prvaka, gdje ćemo opet morati strahovati. I nakon svih ovih blamaža neko može doći i kazati da smo imali “sjajnu” sezonu!? Sjajnu sezonu jer smo jednom pobijedili Barcelonu, jednom pobijedili Manchester United i jednom pobijedili Chelsea!? Subjektivno, totalni bezumnik je onaj ko ima takvo razmišljanje.

Arsene Wenger, kojem sam se nekad divio jer se svojevremeno “šprdao” s Arsenalom po Engleskoj, je izgubio sve epitete odličnog trenera. Arsene Wenger je samo dobar menadžer koji klubu donosi dobru ekonomsku računicu, i ništa više. Trofeja nema, završnica nema, velikih pobjeda nema! Naša sezona se okonča u martu ili aprilu. I molim vas, nemojte mi pričati o tome kako ja nisam istinski “Topnik” jer pljujem po Wengeru! Wenger nije Arsenal, Wenger je samo menadžer Arsenala, Wenger kad ode Arsenal će opet biti tu, neće se ugasiti. Morate naprosto shvatiti da Wenger nije osnovao Arsenal, da Arsenal nije Wengerovo vlasništvo i da Wenger nije jedini tip koji može uspjeti s Arsenalom (ako se uspjehom može proglasiti šest sezona bez ijednog jedinog trofeja).

Meni je dosta! Dosta mi je šupljih obećanja i jalovog hipnotisanja. Wenger sa svojim obećanjima nek ide u Francusku i nek to govori onim ovčicama što pasu po Alpama, ali mene hipnotisati i varati više neće! Svaka čast onom “Profesoru” koji je toliko toga napravio krajem prošlog i početkom ovog milenijuma, ali ovo što radi zadnjih šest godina je ludost. Prodaje najbolje igrače, troši, i ono malo na transfere, te dovodi “anonimuse” koji ne znaju ni gdje se nalaze ni čime se, uopće, bave. Wenger je nekada bio odličan stručnjak, sada je samo prosjećan trener sa odličnim ekonomskih predispozicijama. Stalno slušam priče: “Pa šta hoćete, naš klub je u plusu, nismo zaduženi kao drugi”… Pa ljudi, ne navijamo za neku ekonomsko-marketinšku kompaniju, ovo je Arsenal, nogometni klub, briga me je za poslovanje i računicu, ako Manchester United može dugovati trećinu milijarde i opet redovno sve osvajati onda to možemo i mi – Arsenal. Vama ukoliko se sviđa to što smo u plusu a nemamo ni “pola trofeja” u zadnje vrijeme, onda navijajte za “Turkish Ziraat Bank” ili slično, a ne za “Topdžije”. Jedino relevantno mjerilo u nogometu su trofeji, to nije ni ekonomska računica, ni mladi tim, ni dopadljiva igra, ništa. Usput, kad smo kod dopadljive igre, Arsenal uopće više ne igra tako lijepo, kao nekada, možda igra, ali protiv “nekakvih” Huddersfielda, “nekakvih” Blackpoola, “nekakvih” Braga, protiv “velikih” sve izgleda jalovo i dosadno. Milionska dodavanja, kruženja i nedostatak htijenja da se “opuca”  na gol su svima postale dosadne pojave koje čine Arsenalovu igru.

Ovo je moje mišljenje, neki će se složiti s njim, neki neće, neki će me hvaliti a neki pljuvati – briga me! Tekst sam napisao isključivo radi sebe i onih koji žele da Arsenal vide tamo gdje mu je i mjesto, u samom vrhu, na prijestolju. Ja želim da Arsenal osvaja, pobjeđuje, ponižava, gazi.. Ne želim Arsenal čijih je 50% igrača skupina “umaženih tetkica” koje se, zajedno s Wengerom, žale na ptice, na zrak, na insekte, na lopte, na sudije, na teren, na SVE! Umjesto da se radujemo uspjesima kluba, sada moramo razbijati glavu: “Bože, ko li će nam doći u pretkolu za Ligu prvaka!?” Arsenal je klub sa stilom i tradicijom, žalosno je da se preko kvalifikacija mora boriti za Evropu. Arsenal je, jednostavno, Arsenal!