Twitter feed
Postani clan

KRALJ JE MRTAV

Piše: Armin Medić – Nino_the_gooner

Na današnji dan (ili jučerašnji, ovisno kad čitate) umro je Kralj. Iako neće baš svi sa istim žarom pričati o njemu, ili vam reći da slušaju njegove stvari ipak za većinu nas Elvis Prisli će biti i ostati jedini kralj.

Od ostalih važnijih događaja…. pa eto otiš'o je Robin. Da budem iskren, nek je vala. Meni dokundisalo svaki dan šesnaest puta čitati kojekakve analize, te u Juventus, te u Citeh, te u Manure. Trakavica koja se protegla čitavo ljeto i koja je na dosadnometru uveliko premašila i “Larin izbor” i “Eastenders” zajedno, konačno je gotova. Par dana pred početak nove sezone znamo ko nije i ko neće biti sa nama. Što je značajan iskorak ako napravimo uporedbu sa prošlom sezonom. Dobro tu i tamo može nas još iznenaditi Squillaci ili eventualno Park, što će u Arsenalu značajno smanjiti potrošnju energetskih napitaka i peškira u svlačionici, i mislim da je to jedino u čemu će njihovo odsustvo biti primjetno.

Jeli neko iznenađen Robinovim odlaskom?
Ako se vratimo malo u vrijeme, jasno je da nije. Već oko nove godine se pričalo o odlasku, a kako se primicao kraj prvenstva Robi je sve manje želje pokazivao, pripišite to umoru ili čemu vam drago, ali već oko Newcastlea je nestalo magije. Davao je Robi sve od sebe, ali nije to bilo to. I onda zadnja utakmica sezone, WBA na strani, način na koji se RvP oprostio od navijača, pa izjava “ma šta da bude ja ću zauvjek ostati Gunner…”. Ne znam kako vas matematika služi al 2+2 je 4 zar ne? Bilo Europsko prvenstvo, prošlo Europsko i došao čuveni “update for fans”. Čini mi se da je to saopštenje napisano možda dva ili tri mjeseca ranije i da je samo “pušteno u promet” u najpogodnijem trenutku (baš ko ostavka Desnice Radivojevića). Da je ovo saopštenje bilo trenutačni osjećaj i faktografija, ton bi bio drugačiji, a u obzir bi bili uzeti i Podolski i Giroud. Elem, hoću vam reći da je Robin otišao, još negdje u Martu, samo mi toga nismo bili svjesni.
Najiskrenije mi je krivo jer Robin više neće biti tu, imam finih godina, pa dugo pamtim, i sjećam se Robina iz Feyenoorda, početaka u Arsenalu, ali nažalost, vjerovatno ću ga se najviše sjećati po “update for fans”.  Kako je taj dragi dječak Robin sve pogrešno shvatio? Ne postoje “Robinovi fanovi”, postoje fanovi Arsenala. Prošlogodišnji status božanstva, bude, kinga, šaha, mandarina, Robin je imao jer je davao golove za Arsenal. I ključna riječ u svemu je ARSENAL. I tako, sa Arsenalom u srcu i povećom gutom para ode naš Robin na Old Traford.

Kako dalje? Lako. U Kelnu smo imali priliku vidjeti u prvih sat vremena kako igra Arsenal bez van Persija, a na Europskom, kako igra van Persie bez Arsenala. Opet matematika 2+2 i jasno je. U odnosu na prošlu sezonu, možda jesmo izgubili 30 golova RvP-a,  ali smo zato dobili Cazorlinih 9, 18 Podolskog i Giroudovih 21. Sad će meni neko reći, a ko garantuje da će ova trojica ponovo dati toliko golova….eeee, garantuje isti onaj koji garantuje da RvP neće provesti 6 mjeseci u mančesterskoj bolnici liječeći povrijeđeno koljeno. Nisam baš siguran da će štovani Sir AF mijenjati čitavu koncepciju Uniteda kako bi se oni prilagodili Robinu, a čija je opet sposobnost prilagodbe više nego bila očita na Europskom (dakle Robin u Manchesteru je isto što i ja, onomad, kad mi šejtan pamet uzeo pa svratio u Folkoteku, negdje iza ponoći, u vrijeme koncerta Kemala Malovčića, da kupim cigara). Ferguson, u silnoj  potrebi da zaliječi prošlogodišnje rane i nadmaši Citeh, nije ni razmišljao o tome šta će on ustvari sa van Persijem za kojeg smatram da ima podjednake šanse da postane zvijezda na Old Trafordu kao i da se u bližoj budućnosti razriješi slučaj Sejdić-Finci. I trenutačno me više interesuje šta će Vijeko u subotu i nedjelju kuhati u emisiji Lonci i Poklopci i hoće li Pierce Morgan izvršiti samoubistvo zbog Robinovog odlaska nego kako će Arsenal bez Holanđanina. Kad malo bolje razmislim, što neko pomenu, zadnja sezona bez Robina bila je 2004… ko zna…

I kad se stvari postave na svoje mjesto, mislim da smo najviše izgubili mi, navijači. To vam je kao kad vam djevojka/momak kaže “Raskidamo, al znaš, nije do tebe, do mene je”… Najodvratnija i najšupljija rečenica koju vam partner može reći. Ali, kao i u svakoj vezi, život ide dalje, što prije zaboravimo prošlu, prije će u naše srce ući nova. Treba prihvatiti činjenicu da u svijetu modernog fudbala nema više lojalnosti, novac je sve. Malo je igrača poput Adamsa, Bergkampa, pa da budem pravedan i Gigksa, a bogami, sudeći po onom što se dešavalo prošle nedelje u Kelnu i Podolskog. Možda će baš Princ Poldi da zauzme mijesto na muralu postavljenom oko Emirata zajedno sa Drakeom, Bergkampom, Bastinom, Henryem, Adamsom. Mjesto za koje sam 100% bio siguran da će pripasti RvPu.
Godbye Robie and thanks for all the fish.

 

Svoj komentar na članak možete ostaviti OVDJE.

 

Tagged with:
Posted in Glas Topnika, Glas Topnika