Road to Belgrade
Došao i je i taj dan izvlačenja parova Lige Prvaka, Arsenal je ostao u grupi H a ostalo su još dva imena Twente i Partizan.
U sebi duboko priželjkujem Partizan i na kraju Diego Milito izvlači Partizan.Ushićen zaključujem da je vrijeme da se ide u Beograd!
Nakon skoro mjesec dana dosao je i taj dan puta, naravno noć prije se nije mnogo spavalo,kroz glavu mi prolazi mnogo toga od mogućih incidenata,tuče, Arsenalove igre, povreda itd.
Ali sve to ostavljam po strani i lagano u 6:15 ujutru sa ruksakom na leđima u hladno i maglovito jutro čekam svoj prevoz i ostatak ekipe za glavni grad susjedne zemlje.
Put je dug ali uživam promatrajući predjele moje domovine koje nisam do tada poznavao od divljine Sokoca, Han Pijeska pa do nemirne Drine i pitomog Zvornika.
Usput stajemo iza Glasinackog polja na malo pauzu gdje se okrepljujemo hranom iz gepeka i hladnim izvorom pored puta,usput igrajući se sa pitomom psom kojeg je neko ostavio u ovoj netaknutoj divljini.
Izlazimo iz dugih i mračnih planinskih vijenaca Bosne i preko Vlasenice stizemo do ruba naše domovine i pijemo kafu iznad Zvorničkog jezera uživajući u panorami zeleneoje vode,stojimo na pridonoj granici istoka i zapada.
Prelazimo granicu i ulazimo u Srbiju, iznenađen lošom kvalitetom puta i nenaseljenošću tog dijela zemlje kroz pustu ravnicu krećemo do Beograda. Ljudi na putu nismo sreli mada je lijep dan i pretpostavka je da ljudi idu na posao tako da smo prvog čovjeka vidjeli tek u Šapcu.
Pomalo izgubljeno tražimo ulaz na autoput kojeg pronalazimo i držeći se ograničenja od 120km/h jurimo ka Beogradu.oko podne nas u ulazu u Beograd dočekuje zapadna kula i grad odiše nekom veličinom i šarmom velegrada, široki bulevari mnogo zgrada itd., ali to je tek početak.
Prolazimo pored ogromne beogradske Arene i stižemo do našeg primarnog cilja Holiday Inna. Tu čekamo dolazak ostalih Topnika iz BIH i raspodjelu karata među članovima, ubrzo nakon toga svi stižu i uz kraće ćaskanje i planiranje svi se razilazimo po Beogradu, mada se na početku osjeća neka neizvjesnost u zraku i nastojimo da se sumnjivo ne ponašamo, možda je to oprez, strah,ko će ga znati.
Taxi nas vozi u sami centar metropole i odlazimo u kraći oblizak grada. Posjećujemo spomenik neznanom junaku tvrđavu Kalamegdan. Svraćamo na piće u sam centar grada i uzivamo uz sunčan dan u ulici Kneza Mihajla,i mora se reci da je prizor bio impozantan, djevojke iz Beograda zaista mnogo očaraju svojim izgledom i šarmom, Sarajke bi se mogle ugledat malo na njih -sve u svemu moja je preporuka ako želite naći sebi ženu idite u Beograd :D.
Šalu na stranu Beograd je zaista velegrad,ne samo po broju stanovnika nego po i mentalitetu ljudi, ljudi uzivaju u životu i pristupačni su.
Ostalo je jos par sati do ulaza u stadion i nastojimo pješice preći udaljenost od centra grada do stadiona Partizana poznatiji i kao Stadion JNA.
Putem srećemo par Grobara sa šalovima ali i dalje ništa ne ukazuje da se večeras igra utakmica Lige Prvaka. Prolazimo pored velikog hrama Svetog Save na Vračaru gdje praveći kratku pauzu konstatujemo da su nam noge teške poput olova. Pitajući jednog policajca za put do stadiona nastavljamo ka cilju dok nam se na horizontu nisu ukazali reflektori Marakane i upaljeni reflektori Stadiona JNA dok uzduž ceste put osiguravaju brojni policajci.
Poštujuci uputsvo Arsenala ne nosimo nikakva obilježja i probijamo se kroz mase navijača Partizana i preko južne tribine gdje vrebaju najvatreniji navijaci crno-bijelog dolazimo do malog parka iznad sjeverne tribine našeg H ulaza.
Nervoza nam se uvukla pod kosti što zbog povećanog broja policije što zbog nekih naših navijača koji kasne na dogovorenu lokaciju.
Osiguranje je nemilosrdno brojna žandarmerija oko stadiona,u razmaku od par metara tu su policijski psi,konji,kao i specijalna policija koje ne dozvoljava da se zadržavamo blizu stadiona.Pitajuci za ulaz u stadion,jedan od komandira policije nas tjera do ulaza gdje ulaze Grobari valjda čujeći naš jezik i sumnjajuci da smo došli radi Arsenala.
Nakon što je grupa polupijanih Bugara i Engleza ušla na stadion u dresovima Arsenala situacija se malo smirila i nervozni komandir se udaljio tako da možemo prići i popričat sa engleskim stewartima.
Čekajući skoro do posljednjeg trenutka neke naše zakasnjele grupice ulazimo u stadion gdje nam se jedan čuvar sa slušalicom u uhu i topom na narandzastom prsluku obraća sa teškim britanskim naglaskom: ‘All coins will be removed from you, and you will be stayed at the stadium one hour after the game’,odgovaram razdražljivo sa ‘Ok’.očigledno je da nas očekuje stroge UEFA sigurnosne mjere,tako da smo se morali oprostiti od svih kovanica,čovjek koji nas je pretraživao sa lošim engleskim nam daje upute,a kada sam mu odgovorio na našem jeziku reče:'Zvezdas?’ rekoh :'Ne’ a on sa smijeskom odgovara : ‘Pa i da su zvedas meni ne smeta,naprotiv’.
Napokon smo ušli na stadion i prizor je očarajavući stadion je pun ko šibica i teren se ori pjesmom navijača. Tražeci mjesto da se ubacimo prolazimo pored Engleza, Bugara i Makedonaca.
Nestrpljivo očekujući početak tekme počela su i prva navijačka skandiranja naših Topnika ali i domaćih Grobara. Spiker na stadionu apeluje na navijače da bace papirice kada igraci budu izlazili na stadion i da mašu zastavicama, ponavljajući to ljutito nekoliko puta i upozoravajući pojedine da ne slikavaju ‘Kop’.
Došao je taj trenutak,dok u pozadini svira himna Lige Prvaka ,30 hiljada duša baca papirice, vihori zastavicama crno-bjelim a na jugu se širi oromna zastava sa parnim valjkom i jedna manja ulica Dragan Mance. Prizor za pamćenje,moglo bi se reci da smo prije negdje na El Clasicu ili na milanskom derbiju nego na Balkanu u Beogradu.
U međuvremenu je i riknuo jedan reflektor na sjeveru tako da su morali ubrzo popraviti nastalu štetu da bi utakmica počela.
Sa prvim zviždukom sudije punim grlom nastjimo podriti naš klub mada se i skoro ne čujemo od domaćih navijača koji bodreni vatrenim spikerom na stadionu svi u glas kao jedan pjevaju svoje pjesme. Mada sa vremena na vrijeme ori ‘Arsenal Arsenal Arsenal’,'Come on Arsenal’ ali i ‘Oooo o to be,ooo to be a Gooner’ i ‘Arsenal we do,o Arsenal we love you’.
Povučeni sitnim provaktorima i stanjem na terenu do moje noge je doletjela kovanica od 5 dinara,ali i na nekim drugim mjestima je doslo do bacanja kovanica od strane Grobara, ali ne mogu generalizirati radi par stotina navijača cijeli stadion.
Ipak se i kasnije čuje spiker koji kaze, ‘Idemo jug,pokažimo ovim englezima kako se navija,vi ste primer celog stadiona!’ i tako i bi,nijedna pirotehnika nije upaljena nijedan veći prekid niti incident se nije dogodio. Mada gube jeka na terenu ne jenjava već 30 hiljada navijača i dalje bodri svoj klub do samog kraja svojom navijačkom pjesmom posvećena u slučaju poraza domaćem timu.
Sudija svira zvižduk za kraj i mi grleći se bodrimo svoje momke slavimo pobjedu.
Sada bi ste rekli da će se stadion isprazniti, ali neće . Stadion JNA se i dalje ori pjesmom :
‘ I kada ne budes prvi ti,
I kada se čuju zvižduci,
I tada ću Partizane znaj,
Da te volim ja …’,
Ovo se pjevalo i nakon skoro sat vremena od kraja tekme i niko se nije pomjerio sa svog mjesta. Zadivljeni dajemo aplauz domaćim navijačima za ovakvo nevjerovatno navijanje,na što oni uzvraćaju istom mjerom. Skidajući dres pred kraj tekme Wilshere ga daje jednom invalidu koji za divno cudo ustaje iz kolica i uzima sav sretan Jackov dres.
Sportski se čestita pobjeda i nakon što su žandarmerijci i sttewarti malo popustili mjenjaju se i trampe navijački rekviziti od šalova dresova itd.
Umorni od svega napuštamo Stadion JNA okruženi nevjerovatnom pratnjom žandarmerije uz svaki metar kolovoza sa svake strane. Napuštamo krug stadiona pješke ganjajući taxi da nas odveze do Novog Beograda i našeg prevoza.
Duž puta porered ceste susrećemo žandarmeriju u punoj spremi na svakih desetak metara u grupicama pazeći na red i mir tako da se nije desio niti jedan jedini incident.
Da napomenem da sam bio svjedok kako policija može imati i ljepšu stranu i to bukvalno jer je jedna policicajka komotno mogla proći kao Miss Srbije.
Ugrabeci taxi dolazimo napokon do Inna,i nakon kratkog rezimea događaja i brzog obroka upućujemo se ka glavnom gradu naše domovine.Uz laganu kišu ostavljamo i svjetla Beograda ostavljamo iza sebe ovaj čarobni grad sa još čarobnijim iskustvom u srcima.
Nakon dugog puta praćenim maglom, lošim putem stižemo mrtvi umorni nakon izlaska sunca u Sarajevo,noseći u mislima i srcu samo jedno….
Proud to be a Gunner!
Ispod možete pogledati još jednu galeriju slika iz Beograda
Zabranjeno je preuzimanje slika bez dozvole autora!
Oznake
