5 razloga zašto Wenger mora ići

Da, svi ga znate. Onaj naizgled fini čiča sa sijedom kosom,i zboranim licem, u plavoj debeloj šuškavoj jakni koji obično sjedi sa prekrštenim rukama ispod stomaka,i često u toj pozi naginje svoj torso preko ruku,kad gubimo.

Da, njegovo ime je Arsene Wenger. Neko ga zove našim menadžerom, trenerom, vođom, velikim vođom, profesorom, firerom, anarhistom, autokratom ili jednostavno tvrdoglavim mulcem. No, s obzirom na činjenicu da pišemo crno poglavlje naše historije i da će ovo bez razumne sumnje biti naša najgora sezona otkada je ovaj čovjek sjeo na klupu Arsenala, navesti ću 5 razloga radi kojih mislim da on mora odmah napustiti klub, mada ih možete navesti i 50, broj nije toliko važan koliko je suština problema bitna:

Nikada nismo imali gori početak sezone, i pored toga smo dobili izjave našeg trenera, dakle prije nego što će sezona početi da nam je cilj četvrto mjesto. Kakav je to način davanja morala igračima? Vrlo je čudno da smo prethodnih sezona završili na trećem ili četvrtom mjestu, a da smo dobijali izjave da nam je cilj borba za titulu što je u datom trenutku prije početka sezone i realno očekivati, međutim ovako su navijači dobili jedan veliki šamar u lice, a javnosti je stavljeno do znanja da mi nismo više veliki klub i da je Liga prvaka naš primarni i jedini cilj.

Međutim, kako su se stvari loše odvijale po naš tim, sada smo na petom mjestu, s tim da je Tottenham ispred nas na trećem mjestu (o njima malo kasnije), kao i Chelsea koji nam bježi za sada dosta bodova dok nam Liverpool i borbeni Newcastle pušu za vratom. Dakle, ne samo da će pozicija broj 4 biti jako teška za ostvariti, jer realno Chelsea ima bolji tim od nas, već će i borba za peto mjesto biti naporna i upitno je da li ćemo moći zadržati i to mjesto koje mnogima nije utjeha ali će Wengeru bilo kakva Europa biti bolja od nikakve. Već smo ispali iz Carling Cupa, FA će biti kao i uvijek podcjenjeno takmičenje gdje se očekuje naše ispadanje i  koncentracija na Ligu prvaka, jedinu Wengerovu opsesiju gdje nas čeka neugodni Milan koji je u daleko boljoj formi od nas i realno je favorit.

Arsenal ove godine slavi 125 godina postojanja i povodom tog jubileja, ne samo da se očekivalo dobro izdanje tima, već i da se podigne neki trofej i tako uz nove dresove na lijep način oda počast tom jubileju. No, počeli smo katastrofalno sa porazom od 8:2 koji sve ljubitelje Arsenala boli i danas i boljet će ih još dosta dugo jer je to naš drugi po redu najteži poraz u 125 godina, odnosno tačnije najteži u zadnjih 118 godina. Nisam se prilikom ovog teksta bavio detaljnim proučavanjem brojeva ni statistike ali znam sigurno da smo porazom kući od Liverpoola 0:2 prekinuli niz od 1992. godine, da smo izgubili od Blackburna koji je primio najviše golova u ligi, da smo oba puta izgubili kući od Uniteda, da je Tottenham, što je možda najgore, nakon 1995. godine na tabeli ispred nas i ako završi tu gdje jeste i mi tu gdje jesmo, onda će nakon 16 godina biti ispred nas na tabeli. Da ne govorim što su nas ponizili prošle sezone na domaćem terenu što im dakako isto nije uspjelo nekih desetak godina, i da su nas i u prvom dijelu ove sezone nadmoćno dobili. Teško nama kad su Yidsi bolji od nas.

Ima toga još dosta, ali eto, imate statistiku pa bujrum.

Ove godine smo nadmašili sami sebe. Oduvijek smo bili poznati da volimo da prodajemo sazrele prvotimce a ostavljamo ili kupujemo nezrele i omladince upitnog kvaliteta. Parafrazirajući izjavu Arsena Wengera da “Ukoliko prodamo Nasrija i Cesca ne možete nikog ubjediti da ste ambiciozni”, data negdje u junu, koliko se sjećam, naš dragi trener je sam sebi skočio u usta a nama navijačima zadao debelu šamarčinu. Svi smo očekivali odlazak Squillacija, Diabya, Denilsona, Almunije, Fabijanskog, Bendtnera i drugih Wengerovih pulena, no dok su neki od njih ostali, neki otišli na posudbe nismo dobili očekivana kvalitetna pojačanja. Bahat i tvrdoglav kakav jeste kupovinom na zadnji dan prelaznog roka ne samo da smo ispali neozbiljni već smo i napravili loš posao. Drugi klubovi, znajući koliko smo para dobili prodajom Cesca, Nasrija, Clichya, Ebouea i dr., su znali da smo zlatna koka, što je za njih bila dobra podloga da nam uvale precijenjene igrače u najmanju ruku sumnjivog kvaliteta. Arteta jeste dobar ali su njegovi najbolji dani iza njega. Santos jeste dobar u Turskoj ali EPL je sasvim nešto drugo i njegova izlijetanja u fazi napada su nas mogla u nekoliko navrata skupo koštati, no ionako je pretrpio tešku povredu u beznačajnom meču, i tek ćemo ga na proljeće opet vidjeti, dok je zamjena Gibbs ne samo loša već i konstantno u bolnici no o tome kasnije. Mertesacker jeste visok i imamo skok igru,no spor i nepokretan i u zadnje vrijeme sklon kiksevima. I, po meni najveći promašaj, Park Chu Young. Malo je ljudi čulo za tog čovjeka a još ga ja manje Gunnera vidjelo na terenu. Nije ga bilo prvih par mjeseci i apsolutno niko nije znao gdje je (jer je navodno bio fizički nespreman za nastupe). Možda momak ima kvalitet ali pošto mora uskoro u vojsku Južne Koreje, bacilli smo par miliona za njega a nužno nam je trebao dobar i kvalitetan špic jer nam je iskustvo reklo da je upitno da li će RVP uprkos formi života moći sam iznijeti sezonu a na Chamakha i Arshavina više niko ozbiljno ne računa kao strijelce. Opravdanje da nemamo para je notorna laž, a još je veća laž o gradnji tima za budućnost, jer prodavati igrače na vrhuncu karijere i u najboljim godinama (24 Nasri i Cesc), je ludost.

Chelsea nam je ovog ljeta uzeo Juana Matu pred nosom jer nismo htjeli da damo million ili dva više. I eno taj isti Mata nosi igru plavih rivala dok Ramsey ni pod razno ne može biti zamjena niti za Cesca niti za Nasrija. Walcotta smo platili silne milione, ima super ugovor, prima super platu ali nikada neće opravdati te pare jer se od olova ne može napraviti zlato, ma koliko godina čekali. I uprkos svemu tome, svim lošim rezultatima, Wenger bahato izjavljuje kako ne želi nikoga kupiti ovu zimu, i u vrijeme pisanja ovog teksta 27/28/29.1 nema ni naznake da ćemo se pojačati, mada nemamo niti zdravih bekova, niti kvalitetnog veznjaka, niti drugog špica osim Robina.

Dovođenje Henrya se može sagledati dvojako. Naime, nema sumnje da je čovjek legenda kluba i veliki moralni podsticaj svojim suigračima, no koliko jedan 34-godišnjak za 2 mjeseca može suštinski promjeniti? Vrlo malo, jer nemoguće je da Henry svaku utakmicu igra i da na svakoj pogodi ili asistira. Još jedno mazanje očiju navijačima u cilju prikrivanja pravih problema u napadu. Ako se već uporno ponavlja laž da mu Uprava ne da novac, zašto se to nikad otvoreno nije reklo? Nije se reklo jer je laž, pare su tu ali se ne troše jer bi onda Wenger morao smisliti novu laž da opravda svoju nesposobnost. Odnos njega i uprave, odnosno tajkuna i vlasnika Kroenka, čija je fantomska uloga u Arsenalu krajnje diskutabilna a njegov maćehinski odnos prema klubu koji posjeduje je vidljiv na svakom koraku. No, sve dok Arsene njemu puni džepove, Arsene je dobar menadžer, ionako malo traži za klub jer prima odlične milione funti za svoje profesorske nesposobnosti zadnjih sezona.

4. Povrede

Arsenal je postao tim sa najviše povreda u zadnjih pet sezona u EPL. Taj podatak ne iznenađuje, ali iznenađuje da niko za to nije odgovarao. Mada možda i nije Wengerova direktna odgovornost, jeste podijeljena jer tu je i pomoćni trener, kondicioni trener, medicinski tim i dr. No Wenger je taj koji odlučuje o kupovini krhkih i načetih igrača, Wenger je taj koji raspoređuje treninge i koji radi sa igračima. Neke igrače Arsenala smo vidjeli više van terena nego na njemu a navest ću samo neke: Rosicky, Ramsey, Wilshere, Vermalaen, RVP, Diaby, Gibbs… Najžalosniji je primjer mladog Jacka Wilshera koji je pred početak ove sezone imao vrlo sumnjivu povredu gležnja koja se dodatno zakomplikovala, pa je operisan, pa se počeo vraćati laganim treninzima sa loptom da bi opet obnovio povredu. Kraj je januara a sigurno je da će nažalost Jack nastupiti tek možda u aprilu ili maju. Do tada je sve već gotovo, ali Wenger i njegovi “doktori” su sve to fino zataškali, tako da smo ostali i bez pravih informacija zašto i kako, i bez odgovarajuće zamjene koju smo možda mogli dovesti već ljetos, o zimi da ne govorim. Mnogima su povrede igrača uzrok za neuspjehe, ali zub se čupa u korijenu a ne na vrhu, tako da sve dok se ne otjeraju ljudi krivi za ovakvo stanje koje traje godinama, i dalje će nam “Injury News” na sajtu biti aktuelna i opširna tema.

5. Taktika

Mnogi se sjećaju Arsenala i njegove lepršave igre početkom 21.vijeka, no takve su scene daleko iza nas, Wenger je dokazao u zadnjih par godina da je naša igra, koja ni blizu više nije lijepa kao nekada za gledati, pročitana i nije efikasna. Uporno insistiranje na igri, tačnije formaciji 4-5-1, ne samo da nas stavlja u položaj da zavisimo od forme Robina Van Persiea, već i da igramo preko ofanzivnih veznjaka odnosno krila koji po svojoj prirodi nisu krila. Theo je polušpic i zaista boli gledati ga kako pokušava da se po krilu izbori od fizički jačih protivnika i pri tome u trku izgubi gotov svaki duel, ili izgubi u trku loptu, dok pravilan i dobar ubačaj je rijetkost od njega. Arshavin nije krilo a uporno ga Wenger baca ili na lijevo ili na desno krilo i zato Andrey ne samo da nije više sjena onog iz Zenita nego se njegov gol može vidjeti još samo u prestupnim godinama. Arteta igra daleko povučenije nego u Evertonu, fale njegovi prodori ka golu i samim tim više asistencija i golova. Zašto ne igramo 4-4-2? To niko ne zna. Isprva su Wengerovu igru pročitali samo SAF i Murinho dok su kasnije, manje više svi menadžeri u EPL. Puste nas da se mučimo po krilima ili nam puštaju kornere, znajući da nemamo dobre izvođače, niti neke posebno dobre skakače, zatvore nas u sredini i gotovi smo. Arsene ima grupu igrača koji se sa pravom mogu nazvati njegovim mezimcima. To su ove godine naročito Aaron Ramsey i Theo Walcott. Ma koliko loše igrali oni su u sastavu a činjenica je da su u zadnjih par mjeseci najgori na terenu.

Još je gora situacija kada znamo da gotovo svi napadi idu preko Ramseya i samo budala može očekivati da je on istinska zamjena za Fabregasa. Zatvoriti Ramseya, ili kad je u lošoj formi znači automatski nedostatak bilo kakve kreativnosti u sredini, i nedostatak upotrebljivih lopti za Robina. Arsene Wenger je poznat po fenomenu koji se može nazvati “prokletstvo kapitenske trake”, jer je kod nas kapitenska traka manje više izgubila bilo kakav značaj. Nakon što je igrač dobije, naredne godine ili vrlo brzo napusti Arsenal, primjera je dosta (Viera, Henry, Gallas, Fabregas…), dok su je neki dobili iz vrlo čudnih razloga, bili smo svjedoci da je kikser Sebastien Squillaci u par navrata nakon nepune jedne godine u dresu svetog kluba nosio traku?! Dok je recimo Kolo Toure koji je par sezona dao i više od srčanosti za Arsenal nikad nije dobio.

Nadajmo se da naš Robin na kraju ove sezone neće krenuti njihovim stopama i napustiti Arsenal. Ove godine smo primili daleko najveći broj golova od kako je Wenger na klupi Arsenala i samo fenjeraš  Blackburn (koji nas je dobio) je primio više. Bahatost Wengera se pokazala nakon debakla u Manchesteru kada je legenda Martin Keown ponudio da trenira odbranu, i Wenger je to striktno odbio. Arsenalov zadnji trofej iz 2005. je upravo osvojen zahvaljujući tom čovjeku, ali Wengerova sujeta i egomanija ne dozvoljavaju bilo kakve kritike na njegov rad, i zato smo tu gdje jesmo. Ako se Wenger posmatra kao šef stručnog štaba, zašto se nikad nije pomenulo pitanje uloge i odgovornosti Pata Ricea ili našeg Bore Primorca? Imaju li ti ljudi ikakvu ulogu u Arsenalu ili stoje za ukras Arsenu kada mu je mrsko ustat sa klupe i mlatarat rukama? I to kao i brojna pitanja ostaje nerazjašnjeno.

Rezime

Odnos Wengera prema navijačima, srcu kluba se posljednjih par godina znatno promijenio. Na jednoj strani imate Wengerove kultiste kojima je on Arsenal a Arsenal je Arsene. Na drugoj strani imate ljude koji su svjesni da nijedan čovjek na Otoku nije izdržao 7 godina bez rezultata (ne ekonomskih!), osim Wengera i da njegovoj apsolutističkoj nesposobnoj vladavini mora doći kraj. Pogotovo nakon silnih laži tipa: ”Sudite mi u maju” i silnih priča o našoj “Mentalnoj snazi”. Vrhunac bahatosti je bio nedavni poraz od Uniteda kada je rekao da fanovi mogu da pričaju šta hoće kad kupe kartu i da on nije dužan da bilo kome opravdava svoje poteze (skandalozna zamjena Oxa). Rekao je dosta puta i da neće podnijeti ostavku. Pa i zašto bi? Prima par miliona funti godišnje iz vrlo profitabilnog ugovora o radu, nema rezultata a ni presinga od strane nesposobne uprave i sterilnog Kroenkea. Takav luksuz nema nijedan trener na svijetu.
Harry Redknapp je rekao, kada je Arsene Wenger došao u Arsenal da je dobio nadimak “Profesor” jer je mirno i staloženo rasturio svakog protivnika svojom taktičkom brilijantnošću, dok sada Wenger šuta flaše, previja se po klupi i sagorjeva u svojoj nemoći. Postao je isti kao i većina menadžera koji gube, i od svog profesorskog šlifa ostalo je vrlo malo.

Ne dopustimo da Arsenal bude srednjoklasni engleski klub! Ne smije se dozvoliti da ovaj čovjek Arsenal vuče prema dnu, a na dobrom je putu. Trebaju nam promjene, a priznali ili ne sa ovim čovjekom to je  postalo nemoguće! Dobrih menadžera ima koliko hoćete (Hiddink, Van Basten, David Moyes, Martin O’Neill itd.). Arsenal FC je postojao prije i postojat će poslije Arsena Wengera. Samo je pitanje kakvu će zaostavštinu ovaj čovjek ostaviti, i u kakvom će svijetlu klub postojati. Jedno je sigurno da će stvari izgledati znatno drukčije nego li 1.10.1996. kada je Arsene Wenger došao.