Twitter feed
Postani clan

Dvadeset i jedno pitanje

Danas vam donosimo jedan članak iz arhive našeg forumaša Norton-a, tema ovog detaljnog članka su finansije kluba i transfer politika.

 

 

Piše: Norton
Prije samo nekoliko mjeseci Arsenal je letio visoko, dok su još uvijek imali vjerodostojne šanse da osvoje trofeje u sva četiri takmičenja. Bilo kako bilo, nezamisliv poraz u zadnjim minutama od Birminghama u finalu Carling Cupa inicirao je užasan slijed događaja. Eliminacija od Barcelone iz Lige Prvaka je bila možda očekivana, uprkos velikim nadanjima nakon sjajne pobjede u prvom meču, ali kolaps forme u Premier Ligi je bio manje shvatljiv.

Fanovi nisu bili previše zadovoljni odlukom kluba da povisi cijene karata za 6.5% nakon još jednog razočaravajućeg kraja sezone, naročito u kontekstu preuzimanja kluba od jedne od najbogatijih individua svijeta, Stan Kroenkea. Raspoloženje im nije bilo naročito popravljeno kada je klub prodao dva najbolja igrača, Cesc Fabregasa i Samir Nasrija.

Iako su razlozi za ove odlaske bili pristojni (Fabregas je želio da se vrati u tim iz rodnog grada; Nasri je ulazio u završnu godinu svog ugovora), činilo se da ovo naglašava Arsenalov opadajući status i etiketu prodajućeg kluba. Kako je menadžer Arsene Wenger rekao nekoliko sedmica ranije: “Zamislite najgoru moguću situaciju, da izgubimo Fabregasa i Nasrija. Ne možete uvjeriti ljude da ste ambiciozni nakon toga.”

Ta pilula je bila gorka, ali je mogla biti zaslađena dolaskom zamjena svjetske klase. Glasine su govorile o visokim ponudama za Eden Hazarda, Yann M'Vila-u, Mario Gotze-a, Juan Mata-u, ali su fanovi morali da se zadovolje manje svijetlim zvijezdama poput Mikel Arteta-e, Yossi Benayouna, Per Mertesackera,  Andre Santosa i Park Chu-Younga. Pristojni profesionalci, bez sumnje, ali ne baš  igrači koji će odvesti Arsenal na viši nivo. Ove kupovine u kasnoj fazi transfer roka mirisale su na očaj, prije nego na neku koherentnu strategiju.

Rani pokazatelji nisu bili obećavajući za Arsenal, dok je klub trpio najgori start kampanje u preko 50 godina. Iako je klubu prilično dobro išlo u Ligi Prvaka, neriješen ishod protiv Borussije u Dortmundu i pobjeda kući protiv Olyimpiacosa, izvedba nije demonstrirala Arsenalov uobičajeno sigurni passing stil igre. U Premijer Ligi je bilo gore sa četiri poraza u prvih sedam utakmica uključujući i ponižavajuće 8-2 demoliranje od Manchester Uniteda, nevjerovatni 4-3 poraz od Blackburn Roversa i, najbolniji od svih, 2-1 prokret Spursa u derbiju Sjevernog Londona.

Arsenalovi navijači su uvijek nalazili utjehu u njihovom samoodrživom poslovnom modelu, dok su performanse izvan fudbalskog terena izazivale zavist većine drugih klubova.  Kako god, čak i ovdje, stvari su se pogoršale u nedavno objavljenim finansijskim rezultatima za 2011 sa padom prihoda sa £380 miliona na £256 miliona i profita sa £56 na £15 miliona. Jasno, ovo je još uvijek daleko od bijednog, ali uzimajući u obzir veličinu Arsenalovog profita u zadnje 3 godine (2008 – £37 miliona, 2009 – £46 miliona), ovo je priličan pad.

Naravno, podaci mogu biti varljivi, pa, uz izvinjenje 50 Centu, hajde da pogledamo pobliže fundamentalne faktore iza brojeva u dvadeset i jednom pitanju.

1. Zašto je profit  pao?

Dva su segmenta Arsenalovog biznisa: profit od razvoja posjeda prije poreza je porastao za £2 miliona sa £11 na £13 miliona, dok je profit od fudbala dramatično pao za £43 miliona, sa £45 na samo £2 miliona. Zanimljivo, izvještaj izvršnog direktora Ivan Gazidisa je niži profit pripisao “smanjenim nivoom iznimnih zarada (exceptional gains)…od našeg biznisa sa posjedima (property business)”, ali, iako je prihod mnogo niži, profit je defitinivno viši nakon upisa nazad (write back) £8 miliona “impairment provision-a” i 4£ miliona umnanjenja u kamatama, jer je dug na posjede (property debt) bio očišćen.

Glavni razlog za veliko smanjenje profita fudbalskih aktivnosti je mnogo niži profit na prodajama igrača, koji je pao sa £38 miliona u 2010 (uglavnom prodaje Emmanuel Adebayora i Kolo Toure-a Manchester Cityju) na £6 miliona u 2011 (u velikoj mjeri Eduardo u Shakhtar Donetsk). Prodaje Fabregasa, Nasrija, Gael Clichyja i Emmanuel Eboue-a nisu bile uključene u rezultate 2011 godine, jer su se desile poslije kraja računovotstvenog perioda (31 Maj).

Kako god, operativni profit je takođe pao za £11 miliona, sa £20 miliona na £9 miliona, dok je prihod u suštini fiksan: £225 miliona, dok su plate skočile za 12% sa £111 miliona na £124 miliona. Iako je amortizacija igrača bila £3 miliona niža, zbog ograničenog investiranja u nove igrače, ovo je bilo anulirano iznimnim troškovima preuzimanja kluba od £3 miliona.

2. Da li je fudbalski biznis još uvijek profitabilan?

Da, ali posljednji profit od £2 miliona naglašava koliko je poslovni model postao ovisan o prodaji igrača. Isključivanje £6 miliona profita od aktivnosti u 2011 bi rezultiralo u gubitku od £4 miliona, djelomično zbog godišnjeg plaćanja kamata od £14 miliona koje klub mora da pokriva od preseljenja na Emirates stadion.

Graf iznad ističe koliko niži bi profit bio da Arsenal nije bivao tako mudar na transfer tržištu. Na primjer, silno veliki profit od £56 miliona od prošle godine je uključivao £11 miliona od razvoja posjeda i £38 miliona od prodaje igrača. Bez ovih iznimnih faktora, čisti profit od fudbala je samo £7 miliona.

Istina je da je Arsenal ipak generisao zdrav operativni gotovinski profit od £46 miliona u 2011, iako £11 miliona manje nego prethodne godine, ali to isključuje troškove nevezane za protok novca (cach flow) poput amortizacije igrača i  deprecijaciju, koje moraju biti apsorbovane  preko imovinskih plaćanja (asset payments)

3. Dakle Arsenalova profitabilnost nije dobra?

Daleko od toga. Peter Hill-Wood je primijetio, “Imali smo robusne finansijske performanse, prijavljujući još jedan profitabilan set cjelogodišnjih rezultata.” i to je poštena izjava. U visoko zahtijevnom svijetu fudbala, veoma malo klubova zapravo zarađuje novac, kao što se može vidjeti pogledom na prošlogodišnje rezultate gdje su samo četiri Premierligaša bili profitabilni: Arsenal daleko ispred ostalih sa £65 miliona, Wolverhampton Wanderers £9 miliona, West Bromwich Albion £0.5 miliona i Brimingham City £0.1 milion.

Ovo je još više naglašeno velikim gubicima prijavljenim od Arsenalovih višegodišnjih konkurenata: Chelsea £70 miliona, Manchester United £80 miliona i novi klinci u kvartu Manchester City £121 milion.  Da budemo pošteni prema Unitedu, njihov gubitak uključuje mnoge iznimne troškove povezane sa rekonstruisanjem njihovih dugova i oni su nedavno najavili  £30 miliona profita prije oporezivanja u 2011.

Da naglasimo fokus Gunnera na finansije, Arsenalov 2011/12 profit bi trebao biti senzacionalan sa uključivanjem prodaje igrača od prošlog ljeta.

4. Zašto je prihod toliko pao?

Prihod je pao za £124 miliona, sa £380 miliona na £256 miliona ali su prihodi od fudbala zapravo neznatno porasli za £2 miliona sa £223 miliona na £225 miliona, tako da je pad posljedica očekivanog usporenja u razvoju posjeda, koji je pao za £126 miliona, sa £157 miliona na £30 miliona.
Highbury Square biznis je dostigao vrhunac prošle godine sa prodajom 362 stana vrijedna £134 miliona plus stavljanje na raspolaganje Queensland Road elementa za socijalno udomljavanje (social housing) za £23 miliona. Ove godine je samo 69 stanova prodano jer klub “teži da postigne vrijednost radije nego da rasproda preostale stanove što je moguće prije.”

5. Tako je posao sa posjedima završen?

Ne baš, ali se bliži kraju. Samo 16 originalnih Highbury stanova preostaje da se proda, ipak 21 dodatna jedinica susjedna tom projektu će biti dostupna od proljeća 2012.

Prije 3 mjeseca Queensland Road tržno-stambeni element je prodat Barratt-u, doduše prihod i troškovi povezani sa razvojem će biti vidljivi u knjgama tek kada se desi legalni završetak. Ovo je procijenjeno na ljeto 2012, tako da će biti uključeno tek u 2012/13 rezultate. Finansijski detalji nisu objavljeni ali The News of the World procjenjuje da je ovo bilo vrijedno Arsenalu £25 miliona.

Vode se diskusije sa Islington Council's Odjelom za Planiranje povezani sa preostala dva mjesta za posjede na Hornsey Road i Holloway Road.

Najvažnije, bez obzira na računovodstvene zahvate, razvoj ovih će generisati koristan komad gotovine, koji je procijenjen na £40 miliona od strane Arsenal Supporters’ Trust-a. Komentarišući najskorije rezultate Ivan Gazidis je naročito primijetio ovaj faktor: “Naš biznis sa posjedima je oslobođen duga, tako da sve nove prodaje akumuliraju gotovinu sto je veoma pozitivno za budućnost.”

6. Šta se desilo sa rastom prihoda?

Nije bilo rasta prihoda od 2009 u fudbalskim operacijama, gdje je prihod bio na istom nivou 3 godine: 2009 £225 miliona, 2010 £223 miliona i 2011 £225 miliona.

Jedini izvor prihoda koji je porastao u ovom periodu je emitovanje (broadcasting) kao rezultat centralno pregovaranih poslova Premier Lige i UEFA-e (za Ligu Prvaka). Obje preostle kategorije prihoda su opale, najuočljivije prihod od utakmica sa £100 miliona na £93 miliona. Iako su komercijalni prihodi porasli za £2 miliona u prošloj godini na £46 miliona, ovo je još uvijek £2 miliona niže nego u 2009.

7. Da li i drugi klubovi pate od nepovećanja prihoda?

U 2005 Arsenalovi prihodi od £115 miliona su bili najniži u tradicionalnoj Velikoj Engleskoj Četvorci, £51 milion iza Manchester Unitedovih £166 miliona. Prelazak na  Emirates stadion u 2006 je pomogao Arsenalu da se popne na drugo mjesto u engleskoj novčanoj ligi, poziciju koju još uvijek drže.

Za sada dobro, ali kako smo vidjeli “točkovi su otpali” u zadnje dvije godine. Chelsea i Liverpool takođe doživljavaju praktično nikakav rast u 2010, doduše Chelsea očekuje da se prihod poveća slijedeći nove sponzorske ugovore sa Samsungom i Adidasom. Liverpool je takođe potpisao nove unosne ugovore sa Standard Chartered i Warrior, iako će njihove brojke biti pogođene neuspjehom da se plasiraju u Ligu Prvaka.

Problem Arsenala (i drugih klubova) je da prihod Manchester Uniteda brzo raste – sa £286 miliona u 2010 na £331 milion u 2011 na leđima značajnog komercijalnog napretka. Ne samo to, španski divovi su prijavili značajne prihode u 2011: Real Madrid sa £359 miliona na £417 miliona i Barcelona sa £326 miliona na £392 miliona.

8. Pa da li je Arsenalov prihod među nižima?

Ni u kom smislu. Prošle sezone Arsenalov prihod je bio peti najviši u Deloitte's Money League, iza samo Real Madrida, Barcelone, Manchester Uniteda i Bayern Municha, tako da teško da su na granici siromaštva.

Problem je što se Arsenal muči da poveća svoj prihod, dok drugi jurišaju naprijed. Ovo je eksplicitno potvrđeno od Arsene Wengera, “Barca i Real Madrid imaju mnogo više financijske moći nego prije 14 godina, zato što su individualizirali svoja TV prava.”

Ovo je sigurno tačno, ali Arsenal je takođe u zaostatku po komercijalnim prihodima, gdje su tek 13. u Europi. Zadnje sezone njihov prihod od £44 miliona u ovoj kategoriji izgleda patuljasto naspram Bayern Munichovog od £142 miliona, Real Madridovog od £124 miliona, Barceloninog od £100 miliona i Manchester Unitedovog od £81 miliona.

Ne samo to, nego razmak postaje širi. Dok se Arsenlov komercijalni prihod neznatno uvećao u 2011, drugi vodeći klubovi su svi prijavili značajna poboljšanja. Posebno Manchester United, postali su prvi engleski klub koji je dostigao £100 miliona u ovoj kategoriji prihoda. Njihovih £103 miliona su sada £57 miliona iznad Arsenalovih. Da kažemo to na drugi način, to je jednako desetorici igrača na plati od £100.000 sedmično. Sličan nivo novca od sponzorstava bi mogao revolucionizirati Arsenalovu strukturu plata.

9. Zašto je komercijalni prihod toliko nizak?

Arsenalova slabost u ovom području leži u činjenici da su morali da se vežu dugotrajnim ugovorima da bi obezbijedili sigurnost za finansiranje stadiona, koji su vjerovatno imali smisla u to vrijeme, ali skorašnji ugovori drugih klubova su istakli propuštene prilike. Emirates ugovor je vrijedan £90 miliona, pokriva 15 godina na prava imenovanja stadiona (£42 miliona)  i ističe 2020/21 i 8 godina sponzorstva za dresove (£48 miliona) do 2014. Slično, klub je potpisao sedmogodišnji ugovor sa Nike za £55 miliona do 2012, ali je produžen za 3 godine do 2014.

Dakle, sponzorski ugovor za dresove je navodno £5.5 miliona po sezoni, što se čini jako nepovoljnim u odnosu na £20 miliona koje Liverpool dobija od Standard Chartered-a, Manchester United od Aon-a i (navodno) Manchester City od Etihada. Još iritantnije je da Tottenham sada zarađuje £12.5 miliona po sezoni od sponzorstava za dresove (Auresma £10 miliona i Investec 2.5£ miliona). Ista je priča i na kontinentu sa Barceloninim prvim ikada ugovorom  sponzorstva za dresove sa Qatar Foundation vrijednim £26 miliona.

Ništa bolje ne izgleda Arsenalov ugovor za sportsku opremu koji sada donosi £8 miliona po sezoni  naspram Liverpoolovih £25 miliona po sezoni za ugovor sa Warrior Sports-om i £25.4 miliona koliko Manchester Unitedu plaća Nike.

Ne pretjerujemo sa dramom ako kažemo da Arsenal ostaje bez £30 miliona svake sezone, zbog ovih historijskih komercijalnih ugovora, koji bi mogli finansirati kupovinu jednog odličnog igrača svake sezone. Jedan od najvećih izazova za klub je kako premostiti ovu provaliju do 2014 kada se ovi ugovori obnavljaju.

10. Šta klub radi u vezi komercijalnog prihoda?

Novi vlasnik Stan Kroenke je rekao da “Namjereva da koristi svoje iskustvo da pomogne Arsenalu da nastavi da raste kao globalni brand”, obećavajući da će “biti u stanju da posluje dobro kao Manchester United.” Iskreno, ovo se čini pretjeranim, jer United nastavlja da podiže letvicu na najspektakularniji način potpisujući ugovor sa DHL-om za sponzorisanje trening dresova vrijedan £10 miliona po sezoni, koji nadvisuje sve osim četiri sponzorska ugovora za dresove u Premijer Ligi.

Arsenal je restruktuirao svoj izvršni tim uz velike troškove, regrutujući Tom Foxa iz NBA u Augustu 2009 kao Komercijalnog Direktora da “pogoni dugotrajni komercijalni uspjeh.”

Još uvijek su relativno rani dani petogodišnjeg plana kluba i neki znaci progresa su tu. Konkretno, nekoliko sekundarnih sponzora su potpisali nedavno, uključujući Carlsberg na £3 miliona godišnje i Indesit na “multimilionski ugovor.” Uz to, Citroen je produžio ugovor na veću sumu, dok su tu novi dogovori sa Thomas Cook koji mijenja Thompson Sport i online gambling firma Betsson. Kako god, Arsenal još uvijek ima upola manji broj sponzora nego Manchester United.

Arsenalova turneja po Maleziji i Kini je bila prva predsezonska long distance turneja u 12 godina i trebala bi pomoći da broj fanova u ovom vrijednom tržištu naraste, vjerovatno uz pomoć potpisivanja južnokorejskog kapitena Park Chu-Younga. The Guardian je obajvio da će turneja generisati £15 miliona, što se čini optimističnim, ali nema sumnje da je ovo finansijski pozitivan potez, iako ne baš idealan u smislu fitnesa i kondicije tima.

Druga poboljšanja su manje vidljiva, ali mogu pomoći u budućnosti, poput renoviranja premium zona kluba i, najintrigantnije, potpisivanje multimedijalnog distributivnog ugovora sa MP & Silva.

11. Šta se dešava ako se klub ne kvalifikuje za Ligu Prvaka?

Arsenal je uspio da se kvalifikuje za Ligu Prvaka izvanrednih 14 godina zaredom, iako je ove sezone tim demonstrirao impresivnu elastičnost da prođe kroz škakljivo pretkolo protiv Udinese-a. Drugim riječima, navikli su na regularnu infuziju značajnih fondova od igranja u Europi.

Zadnje sezone Arsenal je dobio £26 miliona za plasman u osminu finala, što je bilo za €3 miliona manje nego godinu prije toga, kada je otišao korak dalje. Čak i da nisu prošli grupnu fazu dobili bi oko £25 miliona, ali nagrada za veći uspjeh je osjetna npr. prošlogodišnji finalisti Barcelona i Manchester United su dobili £44 miliona i £46 miliona respektivno.

To je samo novac od televizijskih prava, ali tu su takođe zarade od prodatih ulaznica i bonus klauzule u raznim  sponzorskim ugovorima, što povećava novac koji je u pitanju. U totalu, vjerovatno govorimo o £35 do £45 miliona potencijalnog gubitka prihoda.

Novac od TV prava za Europa Ligu je, u poređenju, mnogo manji. Zadnje sezone dva engleska predstavnika, Manchester City i Liverpool su zaradili po €6 miliona za dolazak do osmine finala dok je najveća moguća nagrada €9 miliona. CIjena sezonske karte uključuje sedam kup utakmica pa bi cijena karte sigurno morala biti smanjena bez utakmica u Europi, pa je kvalifikacija u Ligu Europe ipak vrijedna iz te perspektive.

U prošlosti je Gazidis ustvrdio da Arsenal štedi tako da klub može preživjeti jednu sezonu izostanka iz Lige Prvaka bez prodaje igrača, ali nema sumnje u važnost kvalifikovanja, i u svjetlu privlačenja pravog kalibra igrača u klub, iako je Liverpool uspio da osigura usluge igrača poput Luis Suareza, uprkos izostanku iz elitnog europskog takmičenja.

12. Šta su implikacije propadanja na tabeli u Premijer Ligi?

Iako je Arsenal skliznuo za jedno mjesto u 2010/11 dobit od Premijer Lige se povećala za £5 miliona na £56 miliona, skoro potpuno zahvaljujući osjetnom povećanju novca od prekomorskih TV prava za novi trogodišnji ugovor koji je započeo prošle sezone. Isključujući ukupne promjene ugovora, nema zapravo enormne razlike između završavanja kao treći ili četvrti, zahvaljujući ravnopravnoj prirodi distributivne metodologije.

Svaki klub dobija jednak udio od 50% domaćih prava (£13.8 miliona) i 100% prekomorskih prava (£17.9 miliona). Kako god, facility provizija (25% od domaćih prava) zavisi od toga koliko je puta svaki klub emitovan uživo, i ovo je donijelo £11.6 miliona. Konačno, isplate po zasluzi (25% od domaćih prava) su vrijedne £757.000 puta mjesto na tabeli. Za primjer, kada bi Arsenal skliznuo 4 mjesta i pao na osmo mjesto to bi bilo jednaku gubitku od £3 miliona u prihodu.

13. Da li se moglo izbjeći povećavanje cijene karte?

Kratak odgovor je, naravno da se moglo, niko im nije stavio pištolj na glavu, naročito jer Arsenal uživa treći najveći prihod od ulaznica u svijetu, odmah iza Manchester Uniteda i Real Madrida. Ovo je neznatno opalo u 2011 sa £93.9 miliona na £93.1 milion iako se igrala jedna utakmica više, jer miks nije bio tako povoljan zahvaljujući dvije utakmice manje u Ligi Prvaka. Cijene Arsenalovih sezonskih karata su već među najvišim u svijetu, iako su poređenja teška jer uključuju sedam kup utakmica.

Arsene Wenger je imao razumnu poentu da je 6.5% povećanje bilo neophodno da bi “povećali naš prihod kako bi se borili sa drugim klubovima” ali su se mogli iznaći drugi načini za stvaranje slične sume. Na primjer, malo više uspjeha na terenu bi generisalo dodatne fondove, ili kroz višu poziciju na Premierligaškoj tabeli (drugo mjesto je bilo na dohvat ruke) ili kroz više pobjeda u Ligi Prvaka (sjećate se Donetska i Brage na strani?). Ili da jedan od izvršnih direktora koji je zaradio nakon prodaje svojih dionica Kroenke-u plati troškove preuzimanja kluba od £3 miliona koje je na kraju platio klub?

Kako kaže stara poslovica, gdje ima volje nađe se i način. Na žalost, stav kluba je objasnio Tom Fox u intervjuu jednom američkom magazinu. Nakon što je vidio listu čekanja za sezonske karte na kojoj je bilo 40.000 ljudi rekao je “Kao američki sportski direktor…misliš, ne naplaćujemo dovoljno za ove karte.” U svijetu biznisa, cijena se najčešće povećava linijom najmanjeg otpora i vlasnici fudbalskih klubova su više nego sretni da usvoje isti pristup, jer njihove “mušterije” imaju najžešću lojalnost brandu. Jer ipak, gotovo je nemoguće da jedan navijač Arsenala počne navijati za Spurse.

14. Da li će nivo posjećenosti uspjeti da se održi?

Arsenalova prosječna posjećenost je 60.000 i druga najviša je u Engleskoj gdje je nadmašena jedino sa Manchester Unitedovih 75.000. Zapravo, sedma najviša je u Europi. Ovo je dobro, ali ovakav nivo podrške ne treba uzimati zdravo za gotovo. Ne samo da je tim manje uspješan, nego je i kvalitet fudbala na Emirates opao, vodeći do manje atraktivnog “produkta” (da koristimo marketinški termin). Uz to, efekti ekonomske krize znače da jednostavno neki fanovi neće biti u mogućnosti da si priušte da prate Arsenal, činjenica koju je potvrdio Wenger, “Stadioni će se sve teže puniti a to smo već primijetili.”


15. Da li je istina da je Arsenal potrošio mnogo manje na transfere od drugih klubova?

Apsolutno je tačno. Zapravo, Arsenal je jedini vodeći klub koji je zaradio od kupovine i prodaje igrača u eri stranih vlasnika (koje je počela dolaskom Romana Abramovicha u Chelsea). Od 2003/04, Arsenal je ostvario neto prihod od £21 miliona, dok su Chelsea i Manchester City potrošili preko £400 miliona. U istom periodu, Liverpool, Tottenham i Manchester United su svi potrošili po oko £100 miliona.

Billy Beane, jedan od pionira Moneyball pristupa kupovanja igrača ispod cijene, je veliki fan Wengerovog pristupa, “Kada mislim o Wengeru mislim o Warren Buffettu. On vodi fudbalski klub kao da će ga posjedovati 100 godina.” Stan Kroenke jasno dijeli ovakav pogled, hvaleći Wengera za “njegovu sposobnost da potroši novac i izvuče vrijednost.”

Ovo je sve divno i krasno, ali u vremenu kada su drugi vodeći klubovi obilato finansirani od svojih mecena, neki kompromisi moraju biti uspostavljeni. Zapravo, Gazidis je obećao prometno ljeto i Arsenal je potrošio £53 miliona na nove igrače. Naravno, i dalje su završili sa £18 miliona u neto dobiti, jer su igrači koji su otišli donijeli £71 milion. Da su pristojne ponude bile poslane za Nicklas Bendtnera, Manuel Almunia-u, Sebastien Squillacija i Denilsona ova suma bi bila i viša.

16. Koliko je novca dostupno da se potroši na transfere?

Prije ljetnog prelaznog roka, Ivan Gazidis je rekao da Arsenal ima značajan transfer budžet, “Finansijski, mi smo u jakoj poziciji. Imamo resurse za trošenje. Sigurno nećemo sjediti i govoriti ‘hajde da zadržavamo naše resurse iz nekog razloga.’ Zašto bi? Resursi su tu.” Moja vlastita procjena  je da klub ima £35 miliona na raspolaganju a ovo isključuje dodatnu gotovinu od razvoja posjeda. Ljetne aktivnosti bi trebale da proizvedu dodatnih £18 miliona, što bi teoretski značilo transfer budžet od £53 miliona.

Neki fanovi gledaju u stanje gotovine kluba od £160 miliona, koje je skočilo sa £128 miliona u odnosu na godinu prije, i misle da više novca mora biti dostupno, ali kub mora da održava rezerve za servisiranje duga za finansiranje stadiona, treba uzeti u obzir i sezonsku prirodu priliva novca npr. novac uzet od obnavljanja sezonskih karata na početku ljeta će biti iskorišten da se plate troškovi slijedećih nekoliko mjeseci.

Ipak, jasno je da je velika rezerva fondova još uvijek tu, kako je Gazidis nedavno potvrdio, “Namjerno držimo nešto baruta suhim…postoje značajni fondovi na raspolaganju u Januaru i slijedeće ljeto.” Da li će klub to uraditi je druga priča, doduše bilo kakva potrošnja u Januaru bi mogla da otplati samu sebe ako napravi razliku u tome da li će klub da se kvalifikuje u Ligu Prvaka ili ne.

17. Ali šta je sa platama?

Dok Arsenal gotovo sigurno može da priušti da plati transfere za nove igrače, ostaje upitno da li može da priušti da plaća plate. Na prvi pogled, ovo ne bi trebao da bude problem, jer Arsenalov račun za plate od £124 miliona je jedan od najviših u Engleskoj. Iako je £29 miliona niži od Unitedovog koji je £153 miliona, ovo je napuhano bonus isplatama na performanse, tako da je stvarna razlika mnogo manja.

Arsenalov račun za plate je u 2010 bio nadvišen od i Manchester Cityjevog £133 miliona i Liverpoolovog £114 miliona, plus bio je značajno niži od Chelsea-ovog £173 miliona, iako će se ovo smanjiti nakon odlaska nekoliko Chelsea-jevih starijih igrača.

Pritisak od konkurencije je očit u pogoršanju u odnosu račun za plate napsram prihoda od 46% u 2009 do 55% u 2011. Iako je ovo još uvijek jedan od najboljih u Premijer Ligi, logičan je rezultat fiksiranih prihoda i porasta računa za plate od 20% (12% samo u prošloj godini).

Uzimajući veličinu Arsenlovog računa za plate, čini se čudnim da ne plaćaju veliki novac svojim zvijezdama, ali ovo je zbog više faktora. Prije svega, Arsenal ima veoma vekiku momčad sa velikim brojem “mladih profesionalaca”, ali još važnije oni rade na jednakoj platnoj strukturi, što znači da najbolji igrači nisu naročito dobro plaćeni dok su sporedni igrači poput Abou Diaby-ja, Thomas Rosicky-og i Marouane Chamakha obilato nagrađeni za svoj rad. Ne samo da ovo reducira novac dostupan za privlačenje igrača svjetske klase, nego čini teškim prodaju nedovoljno dobrih, pa otuda posudbe Bendtnera i Denilsona.

Ovaj pristup traži “root and branch” reviziju, jer ne može biti prilagođen jednom igraču inače će i ostali tražiti povišice. Ovo je zabrinjavajuće jer neki ključni igrači ulaze u završnu godinu svojih ugovora poput Robin van Persie-ja. Thomas Vermaelena i Theo Walcotta. Van Persie se već žalio da Arsenal neće platiti “enormne količine novca”, nagovještavajući da to ohrabruje igrače da “idu drugdje “. Ovaj problem je prećutno potvrdio Wenger, “Ne mogu danas reći ako odemo do maksimuma da smo sigurni da ćemo potpisati igrača.”


18. Može li klub otplatiti svoj dug?

Slijedeći eliminaciju duga na posjede (property debt), klub je uspio da umanji ukupni dug na £258 miliona, ostavljajući dugoročne obveznice koje predstavljaju “hipoteku” na Emirates stadion (£231 milion) i obveznice koje drže navijači (£27 miliona).  Kada se odbije stanje gotovine (cash balance), neto dug pada na samo £98 miliona, što je značajno umanjenje u odnosu na maksimum iz 2008 od £318 miliona.

Nije jasno da li bi bilo moguće za Arsenal da otplati svoj izrazit dug ranije kako bi se smanjilo plaćanje kamata, ali moja pretpostavka je da neće žuriti da to urade, kako je Gazidis već ranije spomenuo da nije svaki dug loš, “Dug koji nam je preostao je kako bih rekao ‘zdrav dug’ – dugoročan je, rate su niske i veoma pristupačne klubu.” U svkakom slučaju, knjige iz 2010 su jasno utvrdile, “Dalje značajno zaduživanje je malo vjerovatno u doglednoj budućnosti. Obveznice za finansiranje stadiona imaju fiksni otplatni profil kroz narednu 21 godinu i mi trenutno očekujemo da otplatimo dug u skladu sa tim profilom.”

19. Da li će UEFA Financial Fair Play pomoći Arsenalu?

Mnogi fanovi vjeruju da će FFP regulacije koristiti Arsenalu, jer prisiljavaju klubove da žive u skladu sa mogućnostima ako žele da se takmiče u Europi. Teorija je da bi ovo trebalo da vodi do smrti rasipničkog, “mecenskog” modela, dok bi poticalo one timove koji su usvojili samoodrživi model. Jasno, Arsenal neće imati problema da bude u skladu sa novim pravilima, ali ostali vodeći klubovi nisu u tako lošoj poziciji kako se nekad strahovalo.

Real Madrid i Bayern Munich su bili osjetno profitabilni, zahvaljujući svojim ogromnim prihodima, dok je Barcelona takođe prijavljivala regularan profit osim kada se mijenja predsjednik kluba. Čak i Manchester United sada ostvaruje profit uprkos obilnom plaćanju kamata.

Jasno, FFP će biti veći izazov za klubove poput Manchester City-ja i Chelsea-ja, jer prave ogromne gubitke, ali UEFA je učinila usklađivanje i takvim klubovima lakšim. Prvo, UEFA “break even” kalkulacija nije egzaktno isto što i zakonom propisano kjnjigovotstveno stanje, jer isključuje određene troškove, uključujući amortizaciju na materijalna osnovna sredstva (depreciation on tangible fixed assets) i potrošnju na omladinski razvoj i aktivnosti za razvoj zajednice (expenditure on youth development and community development activities).

Drugo, bogatim vlasnicima će biti dozvoljeno da apsorbuju ukupne gubitke (tzv. “prihvatljive devijacije”) od £39 miliona, inicijalno u toku prve dvije godine a onda u toku trogodišnjeg perioda, dok god su spremni da pokriju deficit čineći doprinose u kapitalu.

Ako ni to nije dovoljno, klubovi će moći da izuzmu plate igrača potpisanih prije Juna 2010, dok god prijavljuju rastući trend u svojim knjigama. Ta “rupa” postoji samo u prva dva nadgledana perioda (2013/14 i 2014/15) ali će kupiti vrijeme klubovima da unaprijede svoje finansije.

Konačno, postoji zabrinutost da bi računovođe i advokati mogli pokušati da zaobiđu ova pravila. Wenger je optužio Manchester City da je uradio baš to sa svojim ugovorom sa Etihadom vrijednim £400 miliona, “Oni nam šalju poruku da mogu zaobići pravila radeći šta požele. To znači da se financial fair play neće desiti.”

Ukratko, može se pokazati da FFP baš i nije konjica koja će da spasi Arsenal, kako su neki zamišljali. Ako i jeste, trebat će da prođe dobrih nekoliko godina prije nego “ugrize”.

20. Šta su planovi Stan Kroenke-a?

Sve indikacije upućuju na to da je Kroenke vlasnik koji preferira da se ne miješa u posao onih koji vode klub, što je potvrdio u skorom intervjuu Daily Telegraphu, “Ideja je da se postave pravi ljudi i vjeruje da rade svoj posao.” Zapravo, rekao je da Arsene Wenger može ostati u Arsenalu koliko god želi. Kako god, morate pomisliti da će poduzeti korake da zaštiti svoju investiciju ako bude izgledalo da se Arsenal muči finansijski.

Iako je malo vjerovatno da će pokrenuti masivnu potrošačku aktivnost (“Postoji rizik da nazadujete ako pretjerano reagujete i počnete bacati novac okolo u pokušaju da riješite probleme”), on se ne boji da potroši npr. njegovi denverski klubovi su među najvećim potrošačima novca u NBA i NHL, dok su St Louis Rams potrošili maksimalni dozvoljeni iznos po NFL “salary cup” pravilima.

On je dugoročni investitor koji nikada nije prodao nijednu jedinu dionicu u svojim sportskim klubovima, ali ako bude želio da istupi iz Arsenala, onda će mu Alisher Usmanov, koji drži 29% dionica sa zadovoljstvom to omogućiti. On je ponudio £14.000 po dionici što je osjetno više od £11.750 koliko je Kroenke platio za svoj komad od oko 67%. Ovo se čini malo vjerovatnim, uzimajući u obzir Kroenke-ovo oduševljenje potencijalom Arsenala i ništa manje važne globalne mogućnosti ponuđene u emitovanju Premier Lige.

21. Šta Arsenal treba da uradi da unaprijedi svoje finansije?

Imajući na umu izjavu Peter Hill-Wooda da “jake finansijske performanse nisu smisao same sebi, nego kreiraju platformu sa koje klub može izgraditi i održati uspjeh na terenu koji je uvijek i bio glavni cilj”, Arsenal može poduzeti slijedeće akcije:

a.  Iznova pregovarati glavne sponzorske ugovore. Iako se oni obnavljaju tek 2014, mora postojati neka šansa u pokušaju da se dobije povećanje sada u zamjenu za zagarantovano obnavljanje ugovora.

b.  Revidirati strukturu plata da bi se lakše privukle zvijezde svjetske klase.

c.  Riješiti se nekvalitetnih igrača, čak i ako su prodati jeftino ili poklonjeni, da bi se stvorio manevarski prostor u računu za plate.

d.  Kupiti kvalitet u Januaru. Ovo bi moglo podstaći performanse tima u drugom dijelu sezone, kao što se desilo Livepoolu prošle sezone, i osigurati da van Persie “ne napusti brod”.

e.  Izgraditi iznova čuvenu skautsku mrežu. Čini se da su prošli vijekovi od kada su pobijedili druge timove u regrutovanju talenata širom svijeta.

f.   Kroenke bi mogao posuditi klubu fondove da se popuni rupa dok komercijalna mašina ne proradi. On bi čak mogao otplatiti preostali dug uklanjajući teret kamata.

g.  Razmotriti problem prava. Iako skupa (i malo vjerovatna) opcija, ovo bi takođe moglo obezbijediti novac i možda proširiti šemu udjela navijača u vlasništvu.

h.  Ubrizgavanje nove krvi u odbor. Bivši direktor Lady Nina Bracewell-Smith je predložila da trenutni direktori trebaju da budu zamijenjeni “dinamičnim, proaktivnim, mlađim odborom”, dok je Usmanov optužio odbor za manjak ambicija.

i.  Revidirati trenažne i medicinske metode. Arsenalova duga lista povrijeđenih, uključujući ključne igrače poput Jack Wilshere-a i Thomas Vermaelena, je jako ugrozila njihove šanse ove sezone. Sigurno je ovo nešto više od jednostavnog nedostatka sreće.

Očito, nije sve tako crno u Arsenalu. Imaju fantastičan stadion, obnovljenu akademiju, sjajnog menadžera i nekoliko vrhunskih igrača. Kako god, osjeća se da je klub na raskrižju i da odluke koje naprave u narednih nekolio mjeseci mogu biti veoma važne za Arsenalovu budućnost, kako na terenu tako i van njega.

 

Originalni clanak na: http://swissramble.blogspot.com/2011/10/arsenals-finances-21-questions.html
Datum clanka: 6. Oktobar 2011

Tagged with: , ,
Posted in Glas Topnika, Glas Topnika, Zadnje novosti