Twitter feed
Postani clan

Glas Topnika:Servus aus München!

PIŠE: Amin Šabić

Moj prethodni tekst slične tematike napisan je još davne 2010.godine i to pod nazivom Road to Belgrade gdje sam opisao naše prvo gostovanje kao Supporters Club iz BiH na nekoj utakmici Arsenala,to je svima nama bila prva prilika da gledamo naš voljeni Arsenal.

Sada nam se opet, pružila prilika tako da smo je htjeli iskoristiti,odredište je Minhen.

Nakon što smo dobili potvrdu da ćemo dobiti šest karata od Arsenala, uplatili smo novac za karte i odredili/rezervisali prenočište u Minhenu.

Bilo nas je iz više različitih gradova: Sarajevo,Zenica,Doboj,Brčko,Bijeljina,a jedan od putnika bio je i momak iz Novog Sada.

Putnici u Minhen

Krenuli u ponedeljak u popodnevnim satima nabrijani adrenalinom,neizvjesnošću,i nestrpljenjem. Put prolazimo relativno dobro uz manja stajanja na granicama zbog kontrola,te pravljenja pauza,ostali putnici u busu su nas malo čudno gledali jer smo jedino pričali o onom što bi nas moglo čekati, a u pozadini je naravno Arsenal,kao motiv svega.

Moram napomenuti i komentar jednog slovenskog carinika koji je tokom „premetačine“ busa na carini rekao da ćemo izgubiti 5:0 te da džaba idemo.Srećom za njega u povratku nas nije sreo,imali smo par spremnih riječi za njega.

Dolazimo u Minhen u radnim jutarnjim satima,te pokušavamo se snaći u  tom bavarskom velegradu koji sija elegancijom i veličinom.

Prvi ljudi s kojima smo tražeći hostel uspostavili kontakt su bila dva Balkanca koji su nas uputili ka željezničkoj stanici,cugajući svoja zidarska  piva u pola 7 ujutru i slikajući nas onako uspavane i pogubljene sa našim ponosnim transparentom.

1939622_10202588300822609_388782264_o

Hodajući tako prema našem hostelu,sunce lagano obasjava Minhen koji sa svojim čarima čeka na nas. Njemica iz hostela nam ljubazno daje karte metroa i dva plana grada te tako čekajući ceck in koji je zakazan za 15 sati dolazimo ka centru grada.

Tamo oktrivamo kulturnu pozadinu grada,koja je zaista prekrasna.

Crkve,katedrale,trgovi,spomenici raznim poznatim ličnostima se vrlo dobro uklapaju sa modernom aurom grada.

Nakon što smo našli odgovorajuću pivaru,tačnije jednu staru 700 godina,sa slašću nazdravljamo nadajući se pozitivnom večerašnjem ishodu uz opasku da su Gooneri već bili okupirali taj poznati Biergarten.

Kretajući se centrom Minhena,ka Holiday Innu gdje nas čekaju naše ulaznice,primjećujemo pozitivan ambijent grada,ljudi su obični,opušteni,razgovorljivi,voze bicikla na sve strane,vrlo upečatljiv i topao dojam ostavlja ova moderna metropola,možda pomalo na iznenađenje svih nas.

Stižemo u dogovoreno vrijeme na recepciju Holiday Inna čekajući gospodina Kenana koji je jedan od ljudi iz Arsenala koji su zaduženi za komunikaciju sa navijačima Arsenala.

Nakon što nam je uručio naše ulaznice  upitali smo ga da li je eventualno moguće dolazak nekog od igrača do recepcije te slikanje sa nama,međutim Kenan je rekao da to nije moguće,zbog toga što igrači nisu u ovom hotelu, a noć prije su bili u gradu te  da trenutno kunjaju u svojim hotelskim sobama prije tekme i da odmah nakon tekme idu za London.Šteta no najbitnije je da su naše ulaznice  tu i  idemo ka hostelu na kratki odmor prije tekme.

Nakon kratkog odmora i obroka sa transom kod sebe i ulaznicom za metro par sati prije tekme krećemo ka Allianz Areni.

Pogled iz metroa je fascinantan,Allianz Arena izgleda kao vanzemaljska trvrđava na uzvišenju.Prateći masu penjemo se uz to uzvišenje,vjetar šiba na sve strane, a pametni Njemci su pored stadiona napravili modernu vjetrenjaču.

Pred stadionom koji nas mami da što prije uđemo čeka nas rutinska kontrola,koja je relativno blaga te su uz kratki pregled natpisa na transparentu dopustili ulaz ka stadionu.S obzirom na naše kriterije,mogli  smo unijeti da smo htjeli atomsku bombu,ovdje se ipak ide na povjerenje.

Tražeći naš ulaz napravili smo i nekoliko simboličnih fotografija za  uspomenu.Penjemo se uz stepenice ka 4.spratu ove megakonstrukcije i tada prizor koji oduzima dah.Ulaz na tribinu i pogled na teren gdje će uskoro 69 000 duša gledati spektakl!

Ne tratimo vrijeme te među prvima sa ponosom postavljamo naš trans. Stadion se puni,te stižu Gunneri sa svih strana svijeta,upoznajemo:Britance,Šveđane,Azijate,Balkance,svi su tu.

Bayernov kop s obzirom na organizovano navijanje uz vođu i bubanj je dosta tanak,pola i više ih sjedi a tek manjina pjeva nekoliko pjesama.

Iza nas stoje grupe njemačkih specijalaca paralelno sa zidom,bez kacige i štita,mladi momci i djevojke vjerovali ili ne koji opušteno gledaju tekmu i časkaju  sa pokojim Englezom.

Utakmicu neću puno opisivati samo ću reći da je jedinstven osjećaj Arsenal ma kako igrao gledati uživo,pogotovo uz vatreno navijanje naših Gunnera sa svih strana svijeta.Dali smo sve od sebe i poderali glasove i dlanove uz često spominjanje Robbenove uže familije,koji je izviždan gotov cijelu tekmu te mu je i posvećena odgovarajuća oda.

Nakon samog kraja skidajući sada već naš kultni trans, prilazi mi jedan momak i me pita odakle smo.Rekoh iz  BiH,kad on odgovori da su on i njegove kolege Arsenalovi navijači iz Srbije. Razmjenimo par rečenica te se po izlasku sa Allianz Arene odlučimo da napravimo zajedničku sliku sa transevima.

Nakon prvog slikanja dolaze Slovenci odnekud sa strane, potom dolazi i jedan član navijačke skupine iz Hrvatske te nastaje ona famozna slika 4 balkanska Arsenal Supporters Club-a,pomalo kultna fotografija koja pokazuje neko drugo lice balkanskih navijača.

Nakon utakmice more ljude se vraća ka gradu metroom, odlučujemo da posjetimo najbliži pub do našeg hostela.Vidimo dosta naših Goonera pridružujemo im se i saznajemo da su vlasnice dvije Splićanke,zaista našeg naroda ima svuda po svijetu.

Englezi ma kakvi alkosi bili,a vjerujte mi jesu,relativno bez agresivnosti pjevaju pjesme o Wembleyu,zadaju se uz britanski Rock 60tih i 70tih.

Koliko Wembley znači njima,govori činjenica da su pjevali pjesme o osvajanju kupa u trenutcima kada ispadamo iz LP.

Wonderwall im je koliko se sjećam mnogo draga pjesma,pogodila ih je u srce.

U razgovoru sa njima otkrivamo da su znali za naš dolazak iz BiH ,kako su to saznali  vjerujte da pojma nemam,te nam dva starija Gunnera sa jakim britanskim akcentom čestitaju na uloženom trudu,vremenu i novcu kako bi došli na ovu utakmicu,te nekoliko minuta i provodimo pričajući o Džeki,Brazilu i  o našoj repki.

Nakon tog slavlja sa njima čeka nas dan povratka ka domovini.

Vrijeme do polaska autobusa koristimo razgledavajući ljepote Münchena,BMW-ov muzej te Olimpiapark,stadion,park,bazen,uglavnom čitav olimpijski kompleks.

Čak i dan nakon utakmice na ulicama Minhena se nalazilo mnogo navijača Arsenala iz svih krajeva svijeta.

Spremamo se za polazak i sa nekim čudnim osjećajem zadovoljstva napuštamo ovaj čarobni grad,sretni što smo kao 6 ljudi iz male BiH doprinijeli kao SC u podršci našem dragom Arsenalu,bogatiji za jedno fenomenalno iskustvo,družene i bratstvo te sigurni da ovo neće biti posljedni put da smo uz Arsenal!

 

*Servus aus München!

 

*Servus je pozdrav koji koriste u Minhenu i čitavoj Bavarskoj

 

Tagged with: , , ,
Posted in Glas Topnika, Zadnje novosti